Novi Sad u pokretu

I ranije je Dejo Genije bio inspirativan i rado vidjen gost kod mene na blogu. Ovog puta sa predivnim blog postom gde su “ljubav, muzika i sve nešto lepo…” itekako vidljivi na predivan način. U dogovoru sa njim, prebacujem ceo tekst kod mene. Uživajte:

Novi Sad in motion from Daniel Erdeg on Vimeo.

 

Obožavao sam Novi sad.

 

Uživao sam tamo, uživao u njemu, sunčao se na krovovima, hodao ulicama. Starim ulicama, novim bulevarima, uživao u hrani, jeo Iza socijalnog, u 2štapića, hodao pored Dunava, ljuljuškao se na čamcima, kisnuo noću, družio se s ljudima i uživao u njihoj drugačijosti i smirenosti, stajao sa Djoletom Balaževićem u redu za kafu, zalazio i prolazio kroz nekakove haustore, Samo ja i kojekakve mačke u potrazi za mišima. Zalutao više puta, svuda po negde, 100 puta izveo zaključak da je Novi sad jako lepo osvetljen grad i da baš nikako ne mogu da se sakrijem sa devojkom negde u mraku.

Učio sam lalinski kineski po kineskim restoranima, ali su u i mini kafanicama po Laze Telečkog, tog istaknutog člana Srpskog narodnog pozorišta, tačno znali kako naručujem i kojim tempom i zašto treba danas da jedem pileću supu, a ne nešto drugo. Pivo nisam ni morao da naručujem, sami su donosili normu.

Dobra je ta ulica Laze Telečkog. Dobra je za ljubljenje na ćošku sa Zmaj Jovinom, pa nek se okreće ceo Novi sad, nije me bilo briga. Niti nju.

Dobri su i drugi delovi grada, odlične su i ostale ulice, ali najbolji su osmesi ljudi u prolazu, pogledi devojaka, razgovori sa starijim ljudima i saznanja o nekom drugom vremenu, Trg galerija, poimanje o ljudima značajnim za celu Planetu, a ne samo Novi sad i srpstvo…i tako svašto još nešto…

Svašta, svašta još.

…ma bio sam postao Novosadjanin u jednom trenutku i žao mi je što više nisam, ali ću biti ponovo.

Siguran sam.

*ovaj film me je jako podsetio na neke osećaje, koji su mi i sad emotivno utisnuti i sve to kretanje Novog sada, koje izgleda montirano ubrzano, ali verujte mi nije, jer tamo bez obzira na prividno lalinsku opuštenost, emocije lete ogromnom brzinom, baš kao oblaci po nebu u ovom filmu, a sunce isto tako sporo zalazi i dozvoljava užitak i uživanje.

…a onda me pozovu i kažu, uopšte nije lepo kao sa tobom, a hladno je kao i uvek u NS. (tipfelere sam ispravio, zbog njenog kuckanja na iPhonu :))

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

4 Comments:

  1. Miodrag Badnjar

    Sjajan film i odlican komentar, u Novi Sad sam se zaljubio jos davne 1982. kada sam kao vojnik (sluzio u Sabcu) poslat po zadatku u Novi Sad i ta ljubav jos uvek traje 🙂 Hvala Vlado!

  2. Snežana @skljuc

    Veoma sličnu davnu priču, mogla bi ispričati jedna Beograđanka, polunovosađanka. Jedino bi dodala još poneku lokaciju, poput senovitog DunAvskog parka i mesečinom obasjanog Kamenjara 🙂
    Behu to lepa, bezbrižna vremena… kao i ovaj post 🙂

  3. Bejah i ja žitelj NS – a jedno godinu dana. Čaroban je, nema šta.

  4. Deko, uspela sam da udjem kod tebe, konačno. Ne znam šta se dešavalo, ali, prošlo je.
    Divan je MOJ Novi Sad. Drago mi je što sam i ja jedno zrnce u njemu.
    Odličan film!
    Pozdrav! 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *