Profesionalna orjentacija: Od prodavca na buvljaku do visokog funkcionera

– predhodni tekst o Profesionalnoj orjentaciji

Bilo koji posao ako se radi pošteno, on je najbolji posao. Najbolji je jer nema drugog kojim bi zadovoljili svoju potrebu za finansijama.

Ako radite neki posao, radite ga bolje od drugih i bićete zadovoljniji i uspešniji. Da bi radili bolje od drugih, morate da se usavrsavate i da znate puno o poslu kojim se bavite, istovremeno da budete inovativni i stalno angažovani.

Nema opravdanja, nema izgovora. Samo slabići traže opravdanje, kukavice kukaju, a hrabri idu u susret problemu i rešavaju ga ODMAH. Na takav način, s vremenom i sa iskustvom dodjete do jednostavne formule: bolje je raditi posao koji vas ispunjava u svakom smislu, a da bude u skladu sa vasim znanjem, željom, sposobnostima i svim drugim potrebama, u datom vremenu. Od slobodnog vremena do benefita.

Želeo sam da budem vozač. Ne šofer, nego gospodin vozač. Da vozim luksuzna službena kola, nosim kravatu i budem gospodin vozač u svakom smislu. Uspeo sam u toj nameri. Položio sam za kola, bio vozač u vojsci i vozio bitne ljude. Posle toga se dokvalifikovao u Zemunu u saobracajnoj školi i položio državni ispit za vozače. Nisam dobio željeni posao u gradu u kom sam živeo, ali jesam u većem u kojem sam ostvario svoj san. Vozio sam najluksuznija kola u to vreme i vozio sam najbitnije ljude tog vremena. I uživao u svakom kilometru.

Onda sam shvatio da je to težak i naporan posao, da sam često van kuće i da nemam radno vreme.

Želeo sam da budem trgovac.

Promenio sam posao. Počeo da radim kao trgovac. Prvo sam naucio sve o robi koju smo prodavali u radnji. Mnogo sam se trudio, a rezultat tog truda je da smo otvorili jos tri pordavnice i da je posao otišao u nebesa. Onda sam prešao u komercijalu i radio kao trgovac na veliko. Posle nekog vremena prešao sam u drugu firmu, pa u treću i svaki put sam napredovao. Sve do pozicije samostalni komercijalista. Prodavao sam velikim kompanijama šlepere gvožđa, guma, i raznoraznih drugih roba. Radio sam puno, putovao puno.

A onda sam shvatio da sam se udaljio od realnog života i mojih prijatelja i da više nisam znao da komuniciram sa okolinom osim ako ne pričam o kamionima, vasionama, milionima i stotinama slonova u kompozicijama  iz ove država ili neke u okruženju.

Na sve to, prestao sam da se bavim poluprofesionalnim igranjem fudbala.

Želeo sam da budem profesor fizičkog.

Trebala mi je promena i nju sam našao u studiranju. Tek posle nekoliko meseci sam počeo da se “normalno” ponasam i da pričam o svakodnevnim stvarima, da ne nosim kravatu i japi odela, da ne razmišljam o hiljadama kilometara i da se jednostavno posvetim učenju i druženju sa kolegama.

Posle studija, imao sam sreće da se zaposlim prvo u dva sela, a posle godinu dana u u gradskoj školi gde sam radio zajedno sa  suprugom. Medjutim, vreme u tom trenutku i sistem nisu dozvoljavali da od naših plata normalno živimo i plaćamo osnovne račune. Posle nekoliko meseci ispitivanja tržišta i stanja u malom gradu kao što je Bor, definisao sam da su ulica i buvljak idealna mesta za dodatni posao.

Skoro godinu dana sam uporedo sa poslom prosvetnog radnika, radio posao trgovca na malo idući od firme do firme, od kafića do kafane i prodavao deterdzent za sudove, omekšivač na točenje, krpe, žice i četke. Išao sam i kucao na sva vrata. Lepo odeven, namirisan i uvek sa drugačijom pričom, spreman na šalu do koje mi nije ni malo stalo. Iz tog vremena imam fasciklu sa imenima mnogih kupaca koji mi nikada nisu platili. Oni što jesu, učinili su mi zadovoljstvo od kojeg sam izdržavao porodicu.

Onomad, pisah na tu temu u kategoriji

“Otvoreni prelom duše”.

Sa ulice sam se premestio na buvlju pijacu. Tamo sam mogao da vas upoznam sa gomilom obrazovanih ljudi, najviše prosvetnih radnika. Bio sam samo još jedan od prodavaca sa licencom – drzavnim ispitom profesora na radu na buvljaku.

Prvo sam godinama prodavao igračke, a posle i hemiju, sa velikim izborom svih artikala. I bio sam prvi registrovani preduzetnik na buvljoj pijaci. Imao sam prvu fiskalnu kasu u Boru. I radio sam više i bolje nego drugi. Išao redovno na konferencije poput one u Interkontinentalu kada su o marketnigu govorili najveci prodavci i menazderi CocaCole, Interexa, Soko Štarka i da ne nabrajam dalje. Mala samostalna radnja iz Bora: STR “Deda” imala je svog predstavnika medju najvecima. Ali i poštovanje svih njih, jer ih nije bilo briga što je radnja neugledna i na buvljoj pijaci, već što ista pravi prodaju na obostrano zadovoljstvo. Večina njih je dala saglasnos da STR Deda bude njihov zastupnik za Bor i Timočku Krajinu.

Nisam želeo, ali sam postao direktor škole

A onda se desilo da ispred Ministarstva prosvete budem postavljen na mesto vd direktora skole u kojoj se nije znalo koje sve probleme ima. Zbog iste škole i zbog profesionalnog odnosa sa previše obaveza, posao na buvljaku je zatvoren posle nekog vremena. Nepune dve godine ne pojavljivanja na pijaci učini su da nastane gubitak koji i danas imam obavezu izmiriti. Izašao sam kao ponosni trgovac, neko koga je buvljak prehranio kada je bilo MNOGO teško, ujedno i poslodavac koji je uredno godinama izdržavao svoju i još dve porodice, legano prijavljne radnice.

Drugi su radili na crno i bogatili se, a ja sam radio legalno i plaćao sve obaveze. Napravio sam gubitak, ali mi je obraz čist i nema ponosnijeg čoveka od mene. Milion puta ću ponoviti da je to uspeh za mene i moju porodicu, da je to pretežak period, i da bih se opet vratio ako bude potrebe.

Imam velike prijatelje sa buvljaka. Nikoga nisam prevario ili da sam nekome ostao dužan.

Ako je za nekoga ponižavajuće, za mene je ponos što sam radio na buvljaku.

Buvljak mi je još jednom pokazao na surov način da je bolje učiti i biti u toplom, raditi lakše fizičke poslove a teže psihičke a opet imati taman dovoljno da se živi na neki normalan način.

Želeo sam da budem magistar nauka

Zato sam odlučio da se i dalje školujem i da položim gomilu nepotrebnih ispita kako bih dobio šansu za prekvalifikaciju i magisterijum iz druge oblasti od one koju sam diplomirao. Za to je trebalo vremena, novaca, strpljenja, mnogo neprospavanih noci.

Uspeo sam. Sa novom diplomom dobio sam mogućnost da konkurišem na mnogo drugih konkursa i da sa jos par položenih drzavnih ispita budem ispred drugih kandidata.

Kao direktor škole radim čitavu deceniju. Ali ne kao ostale kolege. Potrudio sam se da radim mnogo više od potrebnog i to mi se vratilo stostruko. Od škole sa bilion problema uspeo sam sa kolegama da dodjemo u fazu da imamo samo tekuće probleme i da imamo ono što druge škole neće za još desetak godina. Iza nas je ogroman timski rad, mogo zalaganja i svakodnevno učenje. Dobio sam veliko poštovanje svih.

Sve se vidi, ali je potrebno vreme. Vreme je glavni činioc i faktor koji obezbedjuje da svima pokažemo našu snagu, znanje, i poštenje. Meni je pomoglo da pokažem iskrenost i veliko zalaganje.

Visoki funkcioner

Ponudu da budem opštinski činovnik ili kako su neki to mesto nazvali “visoki funkcioner” sam prihvatio, a za uzvrat dobio sam poštovanje odbornika Opstine Bor koji su glasali za mene.

Želim mnogo više od ovoga

I to nije kraj. Ne pada mi na pamet da stanem ovde. Idem dalje. Imam gomilu diploma, imam veliko znanje iz različitih oblasti, imam iskustvo i ono najbitnije: imam ogroman broj prijatelja koje sam do sada steko radeći zajednočke poslove.

Pored svih ovih poslova, a ima još nekoliko nebitnih ( jedino da kopiram radnu knjižicu), godinama pišem blog, družim se sa ljidima sa Interneta, idem na konferencije i seminare. Saradjujem sa Web agencijama. Predajem mladim ljudima i svima koji su zaintereovani da uče. Učim zajedno sa njima ili od njih.

Profesionalna orjentacija iz mog ugla: učiti, učiti, učiti. Raditi, ali bolje i više od drugih. Imati želju i težiti ostvarenju iste. Imati realne želje. Znati svoje mogućnosti. Imati prijatelje. Ne stvarati neprijatelje. Pokazati poštovanje, slediti primere. Biti svoj!!!

***********************

Profesionalna orjentacija

Ovim tekstom podržavam mlade ljude da donesu samostalnu odluku o svom budućem zanimanju i projekat “Profesionalna orijentacija u Srbiji” koji sprovodi Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju GIZ, u partnerstvu sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i saradnji sa Ministarstvom omladine i sporta Republike Srbije.

Cilj projekta je da osposobi mlade da promišljeno, valjano i realno odluče o izboru zanimanja a potom i obrazovanja, da planiraju karijeru i uključe se u svet rada. Sajt projekta je Profesionalna orjentacija (kliknite na link).

Kao drušvto, bili bi produktivniji kada bi mladi ljudi bili zadovoljni i kada bi radili ono štvo vole i žele.

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

16 Comments:

  1. like ,like, like !!! Bravo Deda!! iiiiiiiiiiiii srecno!

  2. Super tekst i super akcija. Da sam samo ukapirao sa 18 ovo što znam sa 28, gde bi mi kraj bio 🙂 Učio bih i radio još više i još jače. Ali, iz tvog primera se vidi da nikad nije kasno za bilo kakav napredak, ali je mnogo bolje ako se krene ranije i zna šta se hoće 🙂

  3. Nije bitno šta radiš i gde si … oni koji te poznaju uživaju u tvom društvu, priči, idejama i energiji a najviše se smeju. Sigurno su tako uživali kupci na buvljaku a sigurno će i “visoki funkcioneri”. Bravo.

  4. Ovo je samo dokaz da ako si uporan i vredan ne moraš da ideš u “Ameriku i juriš američki san”. Može i u ovoj i ovakvoj našoj Srbiji.
    Svaka čast i samo napred. Puno sreće i uspeha ti želim u daljem radu

  5. Krajnje je vreme da neko ovoj deci pokaze da postoji i SRPSKI SAN. Isto onako veliki kao i onaj zapadnjacki. Cestitke i respekt za iskrenost, motivaciju, kreativnost i zelju za napretkom. Puno srece u daljem radu.

  6. Bravo Dekaro, čestitam!!!
    Uh, kad se samo setim da pre par godina nisi hteo da se učlaniš ni u GG “Pragnje na Jazzeru” 😉

  7. Pingback: 5.12. : dailymanagement.net

  8. Dragi Deko,
    Ne može to svako, ali ima nas 🙂 Treba pronaći snagu i inspiraciju u sebi i onda ti niko ne može stati na put. Mislim, može, ali bude pregažen 😉
    Sve najbolje i do skorog druženja!

  9. Bravo Deko!

    Nisam znala ništa od ovoga, a kad sam pročitala nimalo se nisam začudila zbog energije kojom zračiš. Samo hrabro još dalje, još više 🙂

  10. cast mi je i zadovoljstvo poznavati ovakvog coveka…puno uspeha u daljem zivotu….

  11. Dokaz da u Srbiji ne mozes skoro nista ako ne sluzis nekom prdonji iz politike.

  12. Koliko bese ta skola u kojoj si direktor u tamo nekoj vukojebini ima ucenika? 20. Te price mogu da progutaju oni koji nisu iz Bora. Mi Borani dobro znamo. Politika stoji iza svega. Cak si i poceo da pricas kao politicar. Ja pa ja…

  13. ne znam da li znaš, ja sam takođe godinama dodatno zarađivala prodajom sunčanih naočara na Najlon pijaci u mom Novom Sadu. Bila su to takođe lepa vremena. Radilo se mnogo, pošteno se zarađivalo. Dobar post!

  14. Jel’ ovo CV za neki konkurs?
    BTW nesto mi se cini da je danas previse ponosnih ljudi koji rade po buvljacima. Voleo bih da ih je manje.
    Ustvari neka … treba i oni da imaju cega da se sete kad postanu visoki funkcioneri(gde li su niski?) i marketinski strucnjaci! 😉

  15. Kao odbornik sam glasao za tebe, jbg, takav bio dogovor. Za postovanje kao visoki funkcioner tek treba da se izboris… Ne sumnjam u to. Ajd’ srecno i u zdravlje!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *