Kredit za kupovinu stana

Ovih dana sam imao odlično društvo i sasvim sigurno interesantne razgovore.

Ono što bih povezao u jednu priču je neka moja matematika koja mi se nametnula kao logično rešenje.

Elem, prvo sam na poslu razgovarao sa kolegom čiji sin studira u Novom Sadu, a kome on mesečno dotira minimum 45 000 RDS za osnovne potrebe. Par dana posle toga, došao mi je bivši učenik koji je upravo diplomirao na ETF-u u Beogradu i tu popričamo o mnogim stvarima, izmedju ostalog i oko uslova u kojima je studirao i kao neki zaključak, on kaže: “Ćale mi se satire od posla da bi mi platio stanarinu, žao mi ga više…”

Zatim su mi u gostima bili FirsnameLastname, njen suprug i predivna ćera Maša. Oni žive u Beogradu i već neko vreme planiraju kupovinu stana jer žive kao podstanari.

Juče sam  u Beogradu razgovarao sa Torbicom i, izmedju ostalog, pohvalio sam kompletnu akciju promocije AIK banke i njihovog kreditiranja stambenih kredita.

Danas, u jednom kafiću kafenišem sa školskim drugom čiji stariji sin treba sledeće godine da upiše fakultet u Beogradu. Već sada me startovao za neki stan, zato što zna da poznajem puno ljudi, pa bi eto išao na neku siguricu, a ne da luta i da traži stan preko nepoznatih ljudi.

I tu meni proradi lampica, uzmem jedan papir i olovku i krenem da nabrajam i popisujem sve što mora da plati neko ko je podstanar. Pa saberem minimum 5 godina stanovanja u Beogradu ili Nišu, pa mi padne na pamet da se najveći broj mladih ljudi nikada ne vrati nazad u Bor, a ni mladi iz drugih mesta u Srbiji u svoj rodni grad… i ela:

 

-prostom matematikom sam došao do zaključka da je bolje da sada uzmemo kredit na 20 godina i da kupimo stan u Beogradu, da deca imaju gde da nam stanuju dok budu studirali, da imaju gde da stanuju ako ostanu tamo, ako se zaposle tamo, ako budu vezani za Beograd posle studija, bez obzira da li ga završe ili ne.

Fora je da, ako se vrate nazad ili odluče da odu iz Srbije, stan može da se iznajmi i da se za te novce otplaćuje rata stambenog kredita.

Za iste novce koje bi dali za stanarinu u zakupu stana, mogli bi da otplaćujemo rate za stambeni kredit.

Ostali troškovi se podrazumevaju.

Moj drug kaže da mi je ideja super i da će već ovih dana da se raspita oko uslova koje banke nude kada su stambeni krediti u pitanju i da će svakako krenuti od AIK banke koju sam mu preporučio.

 

Zašto baš AIK banka
Zatvorio sam sve kartice koje sam imao kod drugih banaka i sada sam klijen samo  AIK banke. Jako sam zadovoljan, a nekako mi je još draža zato što znam da ih Torbica promoviše na netu.

Pride imaju i akciju oko stambenih kredita.

Proverite svoju matematiku i počnite sa planiranjem nekih detalja na vreme i pre vremena. Što ranije to bolje, zar ne?

Interesuje me vaše mišljenje, bez obzira da li ćete ikada ući u ovakve aranžmane, da li imate ili nemate. Ovde nije reč o trenutnoj situaciji, o politici koje banke forsiraju, o politici u Srbiji i ekonomskoj situaciji, ovde je reč o tome šta je racionalno i šta ostaje iza nas… Šta možemo našoj deci da ostavimo?

Ljubav, muzika i malo kredita za generacije iza nas, lol…

05.05.2011.-edit: obavezno pročitajte tekst “iz prve ruke” kod Ivana Ćosića- Slaganje kockica

 

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

39 Comments:

  1. Pa to je cista racunica, bolje otplacivati svoj stan nego izgubiti pola stana u otplacivanju dok se deca skoluju…u Srbiji se studira min. deset godina. Deda si uz’o kredit? 🙂

  2. ima jedna zackoljica: dosta studenata zajednicki iznajmljuje stan i troskovi su nizi (recimo, 100-150e za stanarinu)

  3. Deda, ja već godinama razmišljam o tome, ali je problem što ne mogu da nađem takav kredit gde bi mi odgovarala rata, odnosno, stanarina koju plaćam je bar 50€ manja od rate koju bi plaćala… Tako da je status još uvek – podstanar 😉

  4. Dezareo
    Hvala za komentar. Nisam uzeo jer moram prvo da odplatim trenutni za auto…Jos nepune tri godine! UH 😛 😀

    Momsab
    Dobro je razmisljanje. ALi, ako ti studenti budu cimeri mom detetu u mom stanu, racunica je jos laksa i manja za moj budjet, zar ne?

    Marija
    Kod tebe je fora i problem jer si sama pa ti je svaka rata velika. Onog trenutka kada svoje troskove budes delila sa nekim ( voljenim 😛 ) , sasvim lagano ces imati mogusnost otplate svake rate pa i 50% vece od tvojih trenutnih mogucnosti…
    Jesam li u pravu?

  5. Ima tu još stvari… Za uzimanje stana na kredit treba dati keša za učešće i svu prateću administraciju, pa treba keša da se stan opremi (ako se kupuje nov ili nenamešten)… to je ipak pozamašna svota novca, čak ide toliko daleko da ljudi prvo uzmu keš kredit na godinu-dve-tri za te namene, pa kad njega otplate dižu kredit za stan.

    Ja se slažem da je bolje otplaćivati svoj stan nego živeti kao podstanar i otplaćivati tuđi, ali nekad to jednostavno nije realno.

    Pogotovo ako je neko prijavljen ma manju platu nego što zapravo primi, ili stvarno i zarađuje malo, ili ima još neki kredit (ko me ter’o da kupujem auto :D), onda kreditna sposobnost drastično opada, a za iole pristojan stan je potrebno mnogo novca. Da ne pričam što je kvadrat u Beogradu nerealno skup, u Nišu (verujem i Novom Sadu) je situacija drugačija. I nije mali korak zarobiti se dugovima na 20-25 godina.

    Tako da nekad nemaš izbora, ali svakako podržavam to da je bolje ako neko ima mogućnosti, i ja sam dosta razmišljao o tome i to ću i uraditi čim se steknu uslovi, ako se ne odselim odavde do tad 🙂

  6. Iskreno Deda, reci jel ovo sponzorisani clanak?

    Posto realno ima smisla uzimati kredit za stan, ALI, sa ovim kamatnim stopama, gde na 100K evra trebas da za period kredita od 30god da vratish 220K evra? Gde banka moze da promeni kamatnu stopu kako im se digne. Gde te banka navlaci da uzmesh kredit sa grejs periodom od 12 meseci, a za to vreme ti obracunavaju kamatu na ceo iznos?!?

    Uz ovakve uslove, realno je bolje da tu istu banku opljackas, nego da oni pljackaju tebe.

    Pozz

  7. Dragi Deda,
    prvo da poželim i vama i detetu srećan boravak bilo gde da se upiše :).

    Drugo, kupiti stan smatram nekom vrednočću koja ima smisao – još uvek viđam one oglase: menjam garosnjeru za dobar auto, to mi je sasvim nebulozno.

    A sad što se tiče kredita, ja već rekoh da nemam kreditnu karticu i iz kojih razloga, a kredit za stan je posebna priča.

    Ne znam kako je sada, ali u nekom svojim ranijim rapitivanjima (do 2008.) sam ja bila za banku – golja :).
    Mislim, moja osnovica jeste tolika da mogu da uzmem kredit, ali nas paušalce su oni videli maltene kao ljude bez primanja.

    Načelno, kako ja vidim stvari, što se tiče banke – ja mogu najlakše da uzmem kredit po osnovu garancije ostalim nekretninama, što ne bi bio problem.
    Mislim, i kao pravno i kao fizičko lice, ja ne mogu naći žiranta ni da mu dam pola stana :), ali to je posebna priča. Nema ko, jednostavno.
    Moji prijatelji ili nemaju toliko para (sada), ili već imaju kredit.

    Još jedan problem, osim onog koji je Miloš Ranđelović rekao je – nepredvidiv (i neuračunljiv 🙂 ) skok rate za stan.

    Ja imam vrlo drage prijatelje koji su uzeli kredit za stan, sad hoće da se poubijaju, iz sledećeg razloga.

    Ljudi su pismeni, pametni, dugo bili podstanari.
    Onda su pitali, gledali, računali, mislili, i maksimalno trezveno uzeli kredit koji je tada (pre bar 4 godine, ne sećam se tačno) bio za njihove uslove najpovoljniji.
    Imali su sigurno 1/4 para za učešće, stan je od oko 55-60 kvm, na sred urbanog dela Novog Sada.

    U međuvremenu se izdogađalo sledeće: muž je ostao bez posla. Kao jako sposoban i vredan inženjer, on je nastavio da radi šta ume i šta stigne, i uspeva da zaradi kojekako, ali je jako teško i sve teže.
    Žena je učiteljica – ovo je deo za Neđu :). Ona je iskusan učitelj, međutim – nije prosveta baš tako siguran posao kako Neđo misli.
    Kod te moje drugarice je itekako bilo previranja u kolektivu, po političkoj i svakoj drugoj liniji, a čak se jednom desilo da im direktorka kaže (jer je bilo viška učiteljica) da ONE SAME među sobom odluče koja je višak… Dalje šta čovek da kaže.
    Deda će bolje reći nego ja, ali stojim iza toga da prosvetar MOŽE itekako da dobije otkaz, ja viđala.

    Elem, njihovo starije dete je počelo da studira – ali na samofinansiranju. Još stotinak hiljada dinara godišnje.
    Dakle, deca došla do godina kada im treba sve više.
    A rata za sve ovo vreme sa oko 29.000 došla na 42.000.

    Kako – zašto, to će ga Bog blagi znati, ja se slabo tazumem u te računice, ali je tako.

    Imaju kredit na ukupno 17 godina, sada imaju oko 45 i oko 53 godine.

    Što se tiče mene, em imamo previše godina da bi uzeli kredit na 20 ili 25 godina :), em je moja situacija takva da oboje ne znamo šta ćemo sutra zaraditi.
    Kao i svaki mali preduzetnik, ja se svakog prvog budim sa jasno definisanim dugom, koji raste – jer država neprekidno smišlja nove i nove “vragolije”, a posla je sve manje i manje.

    Meni se toliko svega događalo (u finansijskom smislu) za proteklih 20 godina, da ja ne mogu da se uzdam u to da mi država neće sutra blokirati račun zbog pogrešno preknjiženih 230 dinara, sama “greškom” skinuti pare za porez (pa posle tužbe priznati da nije u pravu, ali pare nema natrag), i još 101 druga stvar.

    Nadalje, protivno Neđinom mišljenju, ovaj moj nije posao u kojem (ako neko slomi nogu) može da zaposli drugog da radi.
    U takvim slučajevima ordinacija obično zarađuje da pokrije troškove, a o rati za kredit nema ni govora… Da je 2007., onda bi drugačije pričali, ali već dugo je ovako kako govorim.

    Mogla bih i dalje romane da pišem :), ali zasad toliko. Prosto rečeno, ne usuđujem se, i ne verujem, ne samo bankama kao takvim, nego državi kao takvoj. Dosad je uspela da me dovede na rub opstanka previše puta.

    Dragi Deda, ovo nije da vas ja odgovaram, samo naglas razmišljam i pričam malko i Neđi kako je :).

    A vi znate da vam ja želim puno sreće i sve najbolje :).

  8. Deda,

    naravno da se isplati uzeti kredit, ali kao sto ti je vec skrenuta paznja, za stan postoje i pocetna ulaganja koja nisu zanemarljiva. ako to nije problem, onda u potpunosti podrzavam ideju. iz moje tacke gledista mogu samo da kazem, nazalost kada sam kretao na studije, davne 2002., kredita za stanove nije bilo, tako namam za cime da zalim, a da jeste, definitivno bih bio za ovu pricu sa uzimanjem stana. sad, da li bas AIK banka, to nisam siguran, treba proveriti sve banke i naci onu sa najboljim uslovima. licno, nekako imam vise poverenja u one koje kontrolisu stranci.

  9. Ovo što je Zubarica napisala – mogu da potpišem od reči do reči. Mi preduzetnici smo bankama interesantni za neke druge stvari – razne revolving varijante i slično – gde nam gule kožu na brzinu. Isto kao i država, i oni na nas gledaju kao na bića niže vrednosti (realno – danas jesmo, sutra nismo)i tako nas i tretiraju.

    Zato je danas san u Srbiji živeti “na budžetu”. Izvinjavam se svim ljudima koji pošteno rade svoj posao, ali stvarno vas ima previše i to se realno ne može više izdržati. Desiće se kao kad na mazgu natovariš više nego što može da ponese. Svi ćemo da pocrkamo!

    A što se tiče tvoje ideje imam jednu konstruktivnu dopunu: Ako uzimate kredit kupite stan u Pančevu. Isto vam je kao da ste ga kupili na Petlovom Brdu (45 min od centra) samo košta 2,5 x manje

  10. Miloš Randjelović
    Oko uzimanja kredita i davanja učešća, ne bih znao kada su stambeni krediti u pitanju bilo šta preciznije da kažem. Možda se javi neki bankar i objasni svima nama te detalje.
    ALi, stan kojeg bi uzeli ne morad da bude od 150 kvadrata, može imati i 50 i manje, pa ce i iznos kredita i rate za isti biti manji, kao i učešće ako ga ima.
    Taj rad, ta matematika.
    BTW, garsonjera ladno primi tri studenta, kasnije jednog gazdu ili podstanare, manju porodicu, a može biti ulog za sledeću kupovinu većeg stana i refinansiranje stambenog kredita kada situacija bude bolja, povoljnija i slicno…
    Razmišljam na glas 😛

    Milan
    Ovaj tekst nije sponzorisan inaće da jeste, jasno bih stavio još jednu rećenicu ispod teksta kao potvrdjivanje te činjenice.
    Ja sam klijent AIK banke, zadovoljan sam njome i uslovima koje mi je dala, osobljem u Boru i sada Torbicinom promocijom.

    Nisam siguran u ove brojek koje iznosiš, valjalo bi ih proveriti pre iznošenja.
    Ipak je bolje imati relevantne podatke, zar ne?

    Zubarica
    Tvoj komentar iziskuje malo duže razmišljanje jer se provlače mnoge najbitnije činjenice koje sve nas opterećuju kada razmišljamo o ulaganju u krupne investicije, tačnije kada smisleno ulazimo u velike transakcije tudjim novcem.
    Danas ne postoji ni jedan posao koji je siguran i na kojem možemo raditi do penzije, tako da ta razmišljanja padaju u vodu i samom činjenicom da se veliki broj ljudi odlučuje na uzimanje stambenog i nekih manjih kredita a da imaju upravo minimalna primanja kojima konkurišu za isti. Ovi drugi kupuju stanove na drugačiji način, ili sa večim učešćem da bi im rata bila manja.
    Verujem da postoje i prevare tipa: kupovina neretnine koja je data u bescenje pa zalaganje iste kako bi nasamarili banke kod ne plačanja rate za kredit koji se uzima za veću investicuju….:P 😀

    Kada je prosveta u pitanju, otkaza ima koliko vam volja i niko nije usidren.
    Evo moje situacije: onog trenutka kada ne budem radio ovaj trenutni posao, za mene nema više mesta i u to sam svesno ušao pre osam godina. Moja žena je prosvetni radnik u drugoj školi i definitnvo nema za nju posla jer se ta škola polako gasi, nema dece…Mnoge moje kolege su ostale bez norme i bez posla. I tek će!!!
    Rad u privatnom preduzetništvu je posebna prića u državi Srbiji koja nema sistem osim da harači i uzima poreze i daje namete i na vazduh, pa privatnim preduzetnicima kreditiranje pada na pamet samo kod investiranja u opremu i ono sto im treba za posao. Stan i ostalo je na nekom drugom, trecem ili nepostojecem mestu u organizaciji njihovog zivota i poslovanja. Znam, jer sam i sam dugo radio privatno, znam jer mi je sestra privatnik 25 godina, jer imam gomilu prijatelja koji rade privatno…

    Iam kredit za auto na 7 godina. Ostalo mi nepune tri do okončanja. Uzeo sam najgori moguci kod najgore banke i sada gledam kako da se iscupam. Bio sam u nekoliko banaka i od svih AIK banka mi daje najbolje uslove sa garancijom da necu imati sve ovo što ti navodis, sve ovo što mnoge od nas sustiglo, sva povečanja sa promenom eurobora i povećanja sa promenom kursa i ostalih nameta koje banke forsiraju …
    Kada sam obilazio banke u potrazi za najboljim uslovima, a u Boru ih ima više od 15, upravo mi je AIK banka ponudila refinansiranje gde nijednog trenutka ( a prva pomisao mi je da ce biti promena kursa i nekih sranja pred i u toku izbora, pa i odmah posle, neću imati problema ili podizanja rate, nameta ili bilo kakvih dodatnih troškova. Pride, dali su mi čekove, dali mi otplatu registracije na nekoliko meseci (do 6)i svašta nešto još. Domaća a jaka..
    Ovaj deo komentara bih mogao da naplatim i tražim od AIK banke sponzorstvo, što kaže Milanče,lol

    Mile
    Strane banke uživaju u Srbiji i bogate se jer na je država(piiiiip) i omogučava takve stvari. AIK banka je srpska i možeš misliti u kakvim uslovima radi pored svih ostalih, a uvek ima neko prijatno iznenadjenje i mnog je fleksibilnija od stranih. Mozda gresim, ali kada kao klijent imam prilike da saradjujem sa još pet drugih banaka, imam i odredjenog iskustva koja mi dozvoljavaju da ovako glasno govorim!
    BTW, zamisli da sada imaš svoju gajbu u gradu gde si studirao? Koji je to kapital. Nekretnine nikada ne padaju da bi se izgubilo na njima.

  11. Dragi Deda,
    ja uopšte ne sumnjam da ste vi, kao pismen i vrlo pametan čovek sve proučili i razmotrili do detalja, i od srca vam želim da sve bude kako ste namislili :).

    Hvala što ste onako, iz prve ruke napisali za prosvetu, jer – kao što vi znate preduzetnika, tako ja imam puno (vrlo voljenih 🙂 ) prijatelja prosvetara, i znam da je strašno, da ne kažem šta gore.

    I još jednom, za Neđu (a vi me Deda ispravite ako grešim): te tzv. ne znam kakve plate na (kaobajagi) garantovanim radnim mestima se ITEKAKO razlikuju od mesta do mesta u Srbiji.

    Ovde koleginica iz moje generacije, približno mog ranga (bar 20 godina staža, specijalista, šef službe) može da ima 52-53.000 platu (ako ima normu, posebna priča), a u Beogradu je to sasvim drugačije, kao što je u Vršcu kolega iz urgentne nedavno dobio naknadu za novogodišnje dežurstvo za 2010. (2-0-1-0), a kolega supspecijalista u Šapcu (na klinici) ima 43.000, da ne gnjavim dalje.
    A i to možda i ne na vreme.

    Mislim, ako je tako u zdravstvu, smem da tvrdim da je i u sličnim “budžetskim” delatnostima…

    Sve najbolje, Deda :).

    P.S. Da vam Bog da da post bude sponzorisan, kuc-kuc-kuc :).

  12. ZUbarica
    Upravo tako. Lekari imaju razlicite plate i to zavisi od mnogo cega, pa i od mesta rada.
    Prosvetni radnici su u nekoj drugoj situaciji ali kada se u Beogradu ne zale, verujem da ima razlike od nas iz unutrašnjosti 😛

    Hvala vama na ovim komentarima, jako su znacajni za celu pricu, a meni znace jer produbljuju moja razmisljanja iz posta.
    Verujem da ce se i drugi zainteresovani na ovu temu javiti?

  13. Samo da se izvinem što sam (pod Zubaricinim uticajem) malo skrenuo priču sa glavne teme. Verujem da si dobro promislio i raspitao se, i 100% se slažem da je bolje uraditi nešto nego sedeti skrštenih ruku i odlagati sve za neka “bolja vremena”. Sva je prilika da tih nekih boljih vremena neće skoro biti, bar dok ne bude više hrabrih i preduzimljivih ljudi. I spremnih da rade. Jer, šta je najgore što može da se desi ako se “zakopaš” sa nekim kreditom koji posle nekog vremena ne možeš da vraćaš? Pa ništa strašno – moraćeš da radiš još jedan posao pride… Ili dva. Sad će ona armija nezaposlenih da kaže: “a gde to ima?” E, u tom grmu leži zec – kod nas se smatra da je posao samo onaj “državni” gde ti svakog prvog… Opet ja!

  14. @Miodrag,
    ja podržavam takve stvari :).
    Vi znate i sami, “ko ne kupi tiket”… :).

    Osim toga, ja imam još jednu prostu logiku: čoveku kad nešto treba, on se itekako dovije i da nađe pare, i da zaradi i da sve izravna, pogotovo ako je po prirodi tako inteligentan i preduzimljiv kao Deda, koji je i dosad “rađao” pare za ovo i za ono.

    Bez uvrede ikome, i vi svakako znate previše kolega kojima sutra možete dati ključeve “Detozin”-a u ruke, tako kako jeste, pa bi se ubili za dve nedelje, takvima ne vredi ni da probaju.
    Deka je druga sorta :).

  15. Ne znam baš za 3 studenta u garsonjeri, dvoje će onda uvek morati prisilno u grad kad kod jednog prorade hormoni 😀

    Ja kad bih uzimao stan, gledao bih da bude barem jednosoban i tu negde recimo oko 40-45 kvadrata. Za mene skroz ok, kada budem imao potrebu za nekim većim gledaću da iskoristim mogućnosti refinansiranja i slično.

    Takav stan na Novom Beogradu košta 60-70 ili više hiljada €. Sve banke traže učešće, pa i pomenuta AIK banka. Učešće ide od 5 pa do vrtoglavih 20%. Neki prosek je 10%. Daklem, u startu 6k eura samo za to. Pa onda plaćanje kojekakvih veštaka, taksi, jednokratnih dažbina za sve i svašta, pa se plaća i provizija na iznos kredita, itd (naša država, a vala i banke, ume baš kreativna da bude kada su takse u pitanju). Ne smem ni da pomislim koliko to sve ukupno izađe. I rata na 25 godina bude 300+ €.

    Dalje, stan je potrebno opremiti. Cena varira od toga da l’ neko voli da se izležava u slami ili koži, ali recimo da je za skroz nenamešten stan potrebno još oko 10ak hiljada €, za namešten neka bude i manje, al’ bez ulaganja ne može. (Disclaimer: lupio sam cifru, ali teško da je manja, može samo veća da bude)

    Inače, pošto sam već par godina u bankarskom sektoru, znam jako dobro kakva je situacija u bankama (između ostalog znam dosta i o AIK banci, al’ to neki drugi put), i znam koliko ljudi zažali što su uopšte pomislili da uzimaju novac od banke. Rate drastično variraju! Period od 25 godina je jako dug… Šta ako izbije rat (pu-pu-pu, al’ nikad se ne zna)? Hiperinflacija, i ostaneš bez krova nad glavnom za čas… Šta ako neko, opet ne daj Bože, ostane nepokretan ili doživi neku drugu nesreću? Lepo je kad imaš nekog da ti drži leđa, ali takvi i ne uzimaju na kredit. 🙂

    Dobro, ne mora toliko drastično da bude, ali i bez toga može neko lako da završi u go*nima samo usled variranja u kursu i referentnim stopama, što su mnogi na žalost i osetili na svojoj koži. Recimo, moji roditelji. U trenutku kupovine stana pre nekoliko godina rata je bila oko 15k u dinarskoj protivvrednosti, kredit indeksiran u CHF, to je tada bilo najpovoljnije. U međuvremenu kurs besni, ta rata je sada duplo veća (sada je u visini cele plate moje majke, a samo ona, sem mene, prima platu), sa tendencijom da bude još veća. Stan je inače u Nišu. A za reprogramiranje u drugoj valuti opet pun đavo nekih taksi, pitanje koliko se isplati, i pitanje je šta će se sa kursom evra dešavati u budućnosti i da li se uopšte upuštati u to.

    Banke vole da te navlače da se zadužuješ do guše (nisam proverio, ali mislim da za stambeni kredit kreditna sposobnost se obračunava i do 50% plate!), i uvek su na dobitku. Meni je pre 4 meseca udvostručen dozvoljeni minus, da bi pre mesec dana bio prepolovljen, i eto – ja niotkuda u nedozvoljenom minusu (a vala i mnoooooogi drugi)! Fina kamata na kraju meseca. Naravno, oni sve to računaju automatski i imaju opravdanje za tu promenu, ali naravno nikad ne obaveste klijente dok se sami jednom ne opeku. Tako da ću lepo ugasiti sve kreditne kartice i ukinuti dozvoljeni minus, i onda lepo raspolažem samo novcem koji imam preko debitnih kartica, i neću se ponovo naći u sličnoj situaciji. Na greškama se uči, a ljudi se lako zanesu pri trošenju para 🙂

    Meni nije problem da plaćam trenutno mojih zamišljenih 300€, i pored rate za kredit za auto. Imam tu sreću da primam platu u eurima, pa ne zavisim ni od kursa. Ali! Ne znam šta će biti u budućnosti, nijedan posao nije siguran, i kao što rekoh, 20+ godina je jaaako dug period. Da živimo u razvijenom svetu, bilo bi mnogo lakše. Mada, tamo je i rizik manji, i kamate manje, i uslovi povoljniji. Zato i planiram da se odselim odavde što pre.

    Elem, iako mi nije problem da plaćam ratu, problem mi je ta inicijalna ogromna svota novca koju treba izdvojiti. Te pare treba uštedeti (ili taj kredit otplatiti :)), a to traje… Da se daju krediti bez učešća, druga bi priča bila, ovako ljudi se veoma lako nađu u ogromnim dugovima, pa kad banka dođe po svoju hipoteku… A teško da će banke ikada davati bez učešća, koja bi to tek navala bila (ljudi su lakoverni, na takvima se najbolje zarađuje), a većina bi kroz neki period došla u situaciju da ne može da otplati ratu, ako se ovako nastavi, a nastaviće se. 🙂

    Po meni kupovina stana na kredit ima najviše smisla kada neko raspolaže već ogromnom svotom novca (prodaš njivu ili nešto :)) i fali mu tipa 20-30k €, pa kreditom dopuni i obezbedi se nekim pristojnim stanom. Mi koji nemamo njive ćemo morati da otplaćujemo onima koji imaju, još neko vreme 🙂

  16. Mene (moju porodicu) već školske 2012/13 čeka ludilo zvano “stan u Beogradu za studenta”. I već mi je loše zbog toga.

    Mislim da je kod nas veliki problem što stanodavci uglavnom nisu prijavljeni i ne postoji ni jedan način da se podstanari zaštite i ostvare neka svoja prava. Da je ta oblast bolje rešena i da uvek ne visi nad glavom moguć otkaz i izbacivanje iz stana u sred zime ili ispitnog roka ili kad god, verovatno bih se pre opredelila za iznajmljivanje nego za kredit. Sigurno da je, za ratu kredita sličnu visini stanarine, bolje kupiti stan, ali 20 godina je 20 godina, naročito u zemlji Srbiji.

    Na kraju krajeva, i mi smo stanovali u sobama, sa braćom/sestrama/drugarima pa vidi koliki smo porasli. Mislim da mnogo mazimo svoju decu a sebe iznurujemo u pokušaju da im sve pružimo.

  17. Još da se dopunim – u svim bankama su radnici jako ljubazni. I svi će gledati da ti uvale što više njihovih proizvoda, naravno ti uvek misliš da si na dobitku i da su ti izašli u susret. 🙂 Na muci se poznaju junaci, pa tek kad kola krenu nizbrdo mogu da se izdiferenciraju one koje vrede malo više od drugih. Kao što rekoh, znam dosta i o tome kako posluju “ispod haube” i znam koje banke bih koristio, a u kojima nikad ne bih kročio (nešto sam na žalost i na teži način naučio), ali neću nijednu imenovati.

  18. Mnogo pametnih stvari ovdje pročitah 🙂

    Nego mi se vrti u glavi razgovor sa prijateljicom koja živi u Beču i koja mi je pričala da nije česta pojava u npr. Austriji kupovina stana. Tamo najčešće iznajmljuju stanove i tako žive čitav život. Nisam bila pa ne znam, ali čini mi se da bi sve i ovdje bilo puno lakše kada bi postojala regulisana oblast iznajmljivanja stanova. Da se ne može desiti to izbacivanje na ulicu u roku od 10 dana kad gazdi padne na pamet da nešto učini sa stanom.

  19. Miodrag Ristić
    Nisi skrenuo sa teme, naprotiv, dao si veliki doprinos temi i celoj prići, što mi je jako drago.
    Elem, znam o čemu pričas i šta želiš da naglasiš i to je jako bitno jer ljudi moraju biti svesni da nije fora samo uzeti kredit i da on bude najpovoljniji, kod najbolje banke, najsigurniji i ostalo, veči da misle o tome kako će isti vračati …

    ZUbarica
    Posotoje ljudi koji će sedeti i kukakati i oni drugi koji će s ubiti radeći kako bi obezbedili sebi i svojima najviše na kakav god bilo naćin.
    Naravno u zakonskim okvirima, u etičkim okvirima u profesionalnim i svim drugim okvirima…
    Neka ne idemo ovom prilikom u te priče, dovoljno je sve ovo oko kreditiranja!

    Miloš Randjelović
    Fenomenalno uključivanje komentarom s tvoje strane. Odličan komentar, profi. Svidja mi se i to što ne favorizuješ niti pominješ bilo koju banku.
    Tvoj komentar celoj prići daje odličan tok i smisao mog postovanja na ovu temu.
    Zaista verujem da će drugim ljudima koji ovo budu ćitali znaćiti kao i meni!!!
    HVALA ti!

    Bebika
    Definitino nas niko ne obavezuje da kupujemo nekretnine, ali nije na odmet razmišljati o njima.
    Imaš troje dece, verujem da će svo troje ići na fakultet.
    Ni njima neće faliti ništa kao ni tebi , ni nama ostalima , ali im neće ni škodoiti ako budu živeli u svom stanu,lol 😛

    Cuber Bosanka
    Elem, poznajem ljude koji su vlasnici stanova u nekim zapadnim zemljama a koje su kupili na kredit.
    Od stanarina koje dobijaju, rdovno odplaćuju stan i žive u Srbiji ko bubrezi u loju! Toliko o stanovima u inostranstvu.
    Kod nas ima ljudi koji poseduju i nekoliko stanova u vlasništvu i ubiraju lepe prihode od njih kroz izdavanje, ali su retki koji to mogu sebi da priuste.
    Neki drugi, mislim najviše na podstanare, odplatili su dva stana ziveci u tudjim plaćajuci kirije!!! Zato treba napraviti kalkulaciju i prostom matematikom doći do odgovora šta je najbolje za svakoga pojedinačno!!!

  20. Sve sto sam htela reci napred navedeno,samo imam jos da dodam,da li je neko razmisljao da postoje domovi studentski?
    Život u njima je nešto što je neprocenjivo i kao iskustvo i način za sklapanje prijateljstva i još što šta.
    Ja živela pa znam,ima ljudi koji su plakali kad završe faks zato što moraju da idu.
    Cena doma u Novom Sadu (za BG ne znam ) mesečno iznosi oko 1200 dinara.
    Za te pare stan sigurno ne može da se otplaćuje…

  21. Moreno Ardohain

    Samo da kazem da je uzimanje kredita za stan u ovim nasim uslovima kao ruski rulet – ne znas da li ces na kraju izvuci deblji kraj.
    A sto se tice nasih banaka, mislim o njima sve najgore, ma koliko god se trudili da promene taj utisak. Jeste li znali da je kamatna stopa u domacim bankama znatno veca nego u Evropi (od 5 do 6%)?

    Inace, sto se tice iznajmljivanja stanova – i to je ruski rulet. Nagledao sam se vlasnika stanova kojima su podstanari unistili stan – osteceni parketi, drvenarija i namestaj, odlomljene ivice zidova, i slicno. Sve neke sitne stvari ali ipak na kraju pojedu deo kirije.

    Pamet u glavu.

  22. E, da. Kad smo kod kupovine stana za dete, tu ima još ceo spisak “ali”, ako zanemarimo finansijski momenat.

    S jedne strane, apsolutno podržavam; odrasla sam u ulici gde su ljudi podizali kuće od 300 kvm, sa idejom da će deca živeti s njima… a danas su sami, u dve sobe, sa zavrnutim gasom i na rubu opstanka.

    ALI :).
    Ja sam vrlo ozbiljno razmišljala o stanu za dete pre neku godinu, ali sam se na vreme zaustavila; iz sledećih razloga: počela je da studira, a ja sam polako počela da shvatam da (vrlo) moguće neće ostati u zemlji.

    Drugo, desio se svima nama ovaj sunovrat, gde sada jednostavno nisam u situaciji i neću da raumišljam o nekom zaduživanju.

    Da me neko ne razume pogrešno, stan neće da se baci, niti ću ga ja (daleko bilo 🙂 ) u grob poneti, ali ako će dete da ode, koliko je ja znam, kućiće se tamo, a ne ovde.

    I jeste – na zapadu se ređe kupuju stanovi, uprkos povoljnijim okolnostima, a tamo gde je moj stan – to je prvo zbog toga što oni nisu vezani za mesto (rodnu grudu, dedovinu i te stvari) toliko kao mi, tržište rada je fleksibilno i oni ga prate, i nikakvo čudo nije da neko danas živi u južnoj Bavarskoj, a da sutra pređe u okolinu Berlina – jer je tamo našao bolji posao, i tako stalno.

    Posebna je priča što najam stana u centru malog grada ili sela može da košta kao i ovde (oko 300 eur 50-tak kvm), a da je standard življenja daleko iznad svega što mi ovde imamo BILO GDE.

    A što se tiče toga šta banke rade – ja imam tri drugarice na visokim položajima u tri različite banke (nijedna nije AIK), i one mi neprekidno govore da mi na pamet ništa ne pada dok prvo ne dođem da mi one sračunaju (jedna mi je i krštena kuma, pa verujem u dobre namere 🙂 ).
    Uslovi su stravični u odnosu na Zapad; moj muž je belo gledao neke uslove jedne banke za stambeni kredit za dijasporu :).
    Dijaspora ume da računa da Bog nije video, a moj muž (kao i svaki ETF, LOL) zna napamet tamošnje kamate i koješta, onemeo je kad je video ove kod nas…

    Ali tako je kako je. Kad neće Japan da nas uzme za provinciju, a imali smo i FB grupu i sve…:).

    Hvala svima na sjajnim komentarima, ima da čitam pola dana :).

  23. Iznete cifre su dobijene iz: http://aik-krediti.rs/kalkulator.xls

    U Zdravlje 🙂

  24. Prosečna kirija za prosečno namešten dvoiposobni stan na polu-periferiji (Medaković ili Konjarnik npr) u BG iznosi isto kao i prosečna rata za jednosobni stan. Nakon toga sve druge matematike i kombinovanja cimera, izdavanja stana i sl. padaju u vodu.

  25. Dejan Nikolic

    Emotivno gledano razumem argumente tipa “ostaviti nesto deci” ili “svoj na svome” ali samo i iskljucivo samo ako to mozete sebi da priustite. Sto ce reci, da mozete da platite 70% stana u kesu odmah! Sve ostalo je cisto finansijsko ropstvo na duge staze gde placate vise nego duplo vrednost stana.

    Ali da li je ok ovo kao investicija zbog studiranja?

    Evo da razmotrimo primer dece studenata u nekom vecem gradu.(DISCLAIMER vrlo gruba racunica sa sve dobrim i best case pretpostavkama)

    Recimo da studije traju 5 godina, stan kosta 400 evra mesecno. Ukupni gubitak je 60 meseci x 400 evra = 24.000 evra. I ne ostaje vam nista osim deteta sa diplomom.

    Hajmo da mu kupimo stan sa kreditom od 20 godina, 40 kvadrata, 1300 evra po kvadratu (neko jeftinije predgradje) jer je bolje da placamo rate nego kiriju.

    Koristeci kalkulator AIK banke evo kalkulacije pod uslovima 8.75% godisnje, bez depozita sa 10% ucesca. U opremanje cemo uloziti 6000 evra (vrlo skromno, studentski).

    Cena stana 52.000 evra. Ucesce 5200 evra. Troskovi oko 4.000 evra. Glavnica duga 46800 evra, kamata 61.517 evra sto daje krajnju cenu stana 117.517 evra bez opremanja i troskova.

    Trzisna vrednost stana neka raste 0.5% godisnje (mafijasko trziste pa cene rastu i kada nema potraznje, i neka bude best case scenario u smislu da tako i ostane). Uz depresijaciju vrednosti (opet best case scenario) neka cena posle 20godina bude oko 55.000 evra

    Mesecna rata je 451 evro (tako smo namestili da bude slicno visini rente). Neka sve bude stabilno (jos jednom best case scenario) i neka svih 20 godina to bude ista vrednost po novcanik korisnika kredita.

    Prvo se otplacuje kamata. Znaci u ratu ce prvih barem 10 godina biti uracunato mnogo vise kamate nego glavnice. Recimo prvi mesec od 451 evra bice barem 421 evra kamate i 30 evra glavnice.

    Tokom 5 godina studija bice otplaceno svega oko 20% vrednosti glavnice a ostalo ce biti kamata. Tako od otplacenih 60 meseci x 451 evro = 27060 evra svega oko 5500 ce ici na glavnicu. Recimo da sada hocete da prodate stan i otplatite dug jer su se studije zavrsile.

    Ukoliko posle zavrsenih studija hocete da prodate stan, za njega mozete da dobijete 55000 (best case bez provizija i poreza). Banci cete dati 46800-otplacena glavnica 5500= 41300 evra. Ostace vam oko 14000 evra.

    Dakle ukupan calc posle 5 godina je 41300 evra + 27060 + 10000 opremanje i troskovi – 14000 = 64360 evra u minusu. I dete sa diplomom.

    Dakle ideja da se stan proda posle studija je samoubilacka u odnosu na cenu rente (oko 40.000 evra razlike).

    Ukoliko je ideja da stan ostane u vlasnistvu i otplati se dug posle 20 godina, isplatice se svih oko 125.000 evra a detetu od sada kojih 38-40 godina ostace stan vrednosti oko 55000 evra.

    Gubitak je opet na slicnom nivou.

    Nisam racunao i sve ociglednije povecanje poreza na imovinu od 2% od vrednosti godisnje i troskove koji su standardni za vlasnike nekretnina.

    Dakle, ne nivou investicije nema preterano smisla. Emotivno ima svkako, jer deci ostaje stan koji je uzasno preplacen u odnosu na svoju vrednost ali to je sudbina siromasnih, da sve placaju mnooooogo skuplje ako bas moraju da ne zele da izgledaju siromasno (priznaju da ne mogu da priuste sebi jos jedan stan).

    Znaci 70% ucesce pokazuje da mozete da priustite sebi stan na kredit. Ako ne, onda nazad kod roditelja posle studija pa stvorite sebi uslove da mozete da ga priustite (sto je u Srbiji posebna prica, naravno). A imanja sa kucama u okolinama gradova mogu da se nadju i za 5-20K evra.

    Cela ideja sa kreditima i odgovornoscu je vrlo jednostavna.

    NIKAD NE UZIMAJTE KREDIT ZA ONO ZA STA NE BISTE I SAMI MOGLI ODMAH DA PLATITE. POMIRIMO SE SA TIM DA SMO SIROMASNI. Nasa pogresna pretpostavka je da se kredit uzima da bi se kupilo ono za sta nemamo para da platimo. I to je zamka u koju se sve banke nadaju da cemo upasti.

  26. Dejan Nikolic

    Izvinjavam se zbog previse pravopisnih, stilskih a ponegde i matematickih gresaka. Pisao pod sedativima 🙂

  27. Svaka čast Dejane (Nikoliću), kako na proračunu tako i na poenti.

  28. Dejan Nikolić je baš ozbiljno prišo celoj priči i ja se zahvaljujem na trudu i iscrpnom komentru koji je od velike važnosti za mene i za sve koji budu čitali ovaj post i komentare.
    Medjutim, moja logika i matematika me upravo navode na sledeće:
    -ulazim u stan i onda ga otplaćujem. Živim u njemu, korisitm ga, rentriam ga, bla, bla.b;la..
    -ne sparam 20 ili 30 godina jer nikada ne bih skupio tu lovu koju bi calnuo za stan u gotovom …pride da zivim kao podstanar…u ode mi matematika za duplo, zar ne???

    -imam dvoje dece koje planiram da školujem u velikom gradu, a razlika izmedju njih dvoje je sedam godina sto me navodi na racunicu da ce jedan za drugim da koriste potencijano kupljen stan preko kredita…

    -ne postoji kredit koji će biti isplativ u novcu!!! Postoji samo uzitak u koriščenju. Npr: kupio sam kola na kredit, nepovoljan je i stalnoo pizdim i nerviram se zbog kinte koju dajem svakog meseca, medjutim svakodnevno sa njim predjem puno kilometara i siguran sam u njega, nov je i nemam ulaganja osim redovnih servisa, sto mi u mnogome smanjuje sve one troškove koje sam imao sa polovnim autom…Takav auto nikada ne bih mogao da kupim u gotovom jer ne mogu da zaradim toliko novaca, alimogu da placam mesecne rate… Verujem da bih tako i stan mogao da odkupim i da on ostane u vlasnistvu moje dece jer je sigurno da necu doziveti ne znam koje godine a i nemam potrebu da zivim u Beogradu , recimo…

    Koja je poenta cele priče?
    Da li uzeti ili ne kredit? Pa naravno da nije povoljno uzeti kredit. I največa čorovinja to vidi, medjutim, upravo banke i ovi krediti nam daju mogucnost da priustimo sebi stan.
    Toliko mojih prijatelja i kolega je uslo u takvu vrstu transkacije jer jednostavno nema drugih mogucnosti. Sada kuce svoje kuce, cuvaju decu i lepo im je u svom stanu/kuci…

    Poenta je da mi Srbi bežimo od kredita, da nemamo svesti i računice koju forsiraju svi na zapadu.
    U USA banke primoravaju gradjane da što više koriste kartice i minuse kako bi dobili još vece i na taj način ih stimuliše do te mere da svi koji su solventni imaju mogučnost da sebi priušte i kuću, automobile, nameštaj, apsolutno sve…Oni tako žive i zadnja kriza je upravo pomerila mnoge stvari samo zato što su nekretnine otišle u nebo…
    I kod nas nekretnine stalno skaču i uvek su dobro uloženi novac…
    Ovde nema poente. Ko ima kupiće u kešu, a možda i neće. Ko nema – kredit mu je jedino sredstvo kupovine stana

  29. Dejan Nikolic

    Naravno Deda, kada emotivno pristupis necemu sto je finansijsko pitanje, ne pitas za cenu nego gledas kako da ostvaris ono sto zelis.

    Kredit je dobra stvar. Kada ne pristupas emotivno 🙂

    Recimo, ja imam kola pod pozajmicom. Imao sam novac da ih platim ali nisam. Zasto? Zato jer mislim da tim novcem mogu godisnje da zaradim vise od 6,25% koliko me godisnje kosta novac koji sam pozajmio. Bancin novac mi je bio jeftiniji od onog koji imam u kesu. Ako svojim novcem stvorim i samo 10% godisnje, ja sam barem na nuli a verovatno sam i profitirao od pozajmice. A bude vise od 10%.

    U principu, sistem kojim branis koncept zaduzivanja u situaciji kada nemas novca je isti kojim je upropascen finansijski sistem koji pominjes. Wall Street je pozajmljivao mnogo novca da bi kupovali nesto za sta su mislili da ima vrednost. Kada se pokazalo da ta vrednost ne postoji, tkzv. leverage od po 100:1 (odnos lazne vrednosti prema pravoj) je povukao ceo sistem u ambis. Zasto su to dopustili? Zato jer nisu znali da ne mogu to sebi da priuste. A i nije ih bilo briga jer im je bilo super dok je trajalo a posle su uzeli pare od SAD vlade.

    Sta ako se u toku 20 godina dogodi nesto zbog cega ono sto mislis da ti je vrednost postane nula (kao bankarima na Wall Streetu)? Izgubis posao ili bilo sta od onoga sto je, cini mi se, Milan gore naveo? Gotovo, gubis stan (za tebe postaje vrednost 0) koji banka stavlja na trziste po ceni koja ce uciniti da se brzo proda. Jer kamatu ti je vec naplatila sve vreme dok si uredno placao (recimo 10 godina). Na trzistu ce gledati samo glavnicu da pokriju.

    Drugo, iluzorno je misliti da ce vrednost nekretnina stalno rasti. Cak i u mafijaskom okruzenju. Kad tad balon ce prsnuti, jer su cene realno naduvane. I tada, kada cene padnu, ti ces placati sve po starim uslovima a u stanu ces imati umanjenu vrednost. 20 godina je mnogo.

    Prilikom uzimanja kredita, povuci crtu gde se ti nalazis finansijski ako vec ne zelis da placas kiriju. Kupi im kucu u Sopotu za 20K evra pa nek putuju. Ili stan u Pancevu kao sto je neko rekao.

    Jeftine nekretnine pored ovoga umanjuju i dugorocni rizik kojem se izlazes. Ako nesto pukne, gubitak ce biti manji ili ces cak i moci da se izvuces kesom koji ces lakse skupiti.

    A onda, kad im kupis tako nesto, pravi se da si im kupio stan od 1,5K evra po kvadratu i razliku u kamati stavljaj na stranu i pravi se da ne postoji. Tim kesom ces pokriti neki nezeljeni slucaj ako se desi ili ces obradovati decu za odbranjeni doktorat ucescem od 50% a mozda i vise u kreditu za pravi stan na Novom Beogradu posle 15 godina.

    Eto, to je kombinacija emotivnog i racionalnog pristupa kreditu 🙂

    Ali i dalje stoji da je najbolje da se svi krecemo u okvirima koje mozemo sebi da priustimo bez kredita. I onda koristiti bancine novce na pravi nacin.

    A ako vas interesuju moja naklapanja, rado cu ovde pokusati i da odbranim koncept placanja kirije u odnosu na placanje rate za stan.

  30. Dejane,
    ja se (zapanjena 🙂 ) najlepše zahvaljujem na trudu i tekstu, i molila bih vas da nastavite (ako se Deda složi), samo da se ja malko priberem na brzinu :).

    Au, ispašće da je moj muž uvek u pravu… (“matematika ne laže”…:) ).

  31. Dejan Nikolic

    Ovo je ona matematicka greska koja me je kopkala 🙂

    Dakle ukupan calc posle 5 godina je 41300 evra + 27060 + 10000 opremanje i troskovi – 14000 = 64360 evra u minusu. I dete sa diplomom.

    Dakle ideja da se stan proda posle studija je samoubilacka u odnosu na cenu rente (oko 40.000 evra razlike).

    Naravno, negde se izgubio cash sa leve strane racunice, sto gubitak cini dosta manjim ali je i dalje gubitak.

    Dakle pravi calc posle 5 godina je 41300+5200(ucesce)+10000(opremanje i troskovi)+27060 – 55000

    Sto daje gubitak od 28.560 evra, tj oko 4500 vise od situacije pod kirijom. I dalje se ne isplati prodaja posle studija.

    Ovde i dalje nije uracunat porez na imovinu, troskovi odrzavanja, i sve ono sto ide sa vlasnistvom stana i pokretnosti u njemu.

  32. Možda će koristiti nekom, meni jeste. U pitanju je knjiga “Bogat otac, siromašan otac”. To je ono što bi se reklo, popularna psihologija, a kniga ima još par nastavaka. Kad sam pročitao, delovalo je malo čudno, ali kad sam razmislio i osmislio kako da to primenim, i isplatilo se. Trenutno smanjujem minus, jedan kredit što sam imao sam isplatio prevremeno, a nešto i štedim sa strane. Jeste da je proces mnogo dugotrajniji, ali do kraja godine bih trebao biti bez dugovanja. A bio sam konstantno zadužen preko deset godina, sa kreditima i sa dozvoljenim minusom maksimalno, bez prestanka.
    Na osnovu tog iskustva, sledi moje mišljenje da se isplati kupiti stan, ali ima tu dodatnih opcija gde se može kalkulisati i to veoma mnogo. Miodrag Ristić je izneo predlog da se stan kupi u Pančevu, po mnogo nižoj ceni, nego na Petlovom brdu, a udaljenost je ista. A razlika u ceni je veoma različita, bez obzira na udaljenost. Ovo ide samo kao primer koji je ovde spomenut, ali ima još mesta za kalkulacije prilikom kupovine stanova. Agenti za prodaju nekretnina su izvor velikog broja ideja, nemojte štedeti, nego pozovite nekog koji vam pokaže par stanova na piće posle, pa ćete čuti veoma korisne informacije.
    A banke će vas naravno odrati, sa nepovoljnim uslovima kreditiranja. Na to ne možete uticati, ali na izbor nekrentnine možete.
    A za knjigu “Bogat otac, siromašan otac”, opet neki kažu da im je konfuzna i da je đubre i da su bacili pare.

  33. Posle ovako iscrpne dejanove matematike čiji rezultat je minus od 64300 Evra + dete sa diplomom – nameće se zaključak da kupovina diplome ima svoje ekonomsko opravdanje… Zezam se naravno, ali što kaže Deda – u tu matematiku treba ubaciti i neke vrednosti koje se obično definišu kao “žabe” (ako novac spada pod “babe”).

    Jedino je sigurno da se te dve stvari ne sabiraju, ali su zapravo tesno povezane i u toj nekoj “višoj matematici” se nalazi odgovor na pitanje da li je kredit (nužno) zlo. Najjednostavnije rečeno: to zavisi od ličnih ciljeva, planova i motivacije, odnosno od onoga što VI SMATRATE da je vredno. Meni recimo nikad nebi bilo skupo da investiram u nešto što će u budućnosti (nije bitno kojim tempom) vraćati uloženu investiciju, a kasnije ostvarivati i neki profit. Nekima je takvo razmišljanje glupo, ali istovremeno bi 5 godina jeli suv pirinač da bi mogli sebi da priušte neki motorcikl…

    Svako je pametan za sebe. Kaju se samo oni brzopleti.

  34. Obavezno procitati tekst kod Ivana Ćosića: Slaganje kockica:
    http://debeljuca.com/slaganje-kockica

  35. Dobro je razmišljati unapred, ali kako vidim svuda oko sebe većina studenata koji dođu u Beograd odluči da se što pre uda (oženi) za nekog odavde, pa su time jednim udarcem rešeni svi problemi 😉 🙂

  36. Čitam komentare i razmišljam o tome da je sreća (ili možda moja nesreća – vreme će pokazati) što ovo nisam pročitala pre par meseci. Verovatno se ne bih ni upustila u priču o stambenom kreditu. Jasno vam je, dakle, da već jesam…

    Suprug i ja smo na ideju došli negde oko Nove godine, razmislili i zaključili da je “pametno” kupiti stan u Novom Sadu, ove jeseni jedna ćerka, a za 3 godine i druga, treba da krenu na fakultet. Nakon što sam pregledala celokupnu internet ponudu, zaključila sam da želim nov stan, u blizini centra i fakulteta (da se deca ne muče), a da bi mi najviše, zbog cene, odgovarala garsonjera – za nešto veće nemam mogućnosti. Kontaktirala sam agencije i pronašla ono što mi je odgovaralo.
    Oni su me odveli i u banku, sa kojom uglavnom posluju, nisam imala ništa protiv, svi njihovi uslovi su mi se činili u redu. Sve je delovalo lako, jednostavno i brzo…

    Dali smo kaparu (ili ono što će u banci nazvati učešće), potpisali predugovor i krenuli u proceduru. Sve je to trajalo od februara do juna, najteže je bilo čekanje… da banka odobri kredit, da Nacionalna korporacija za osiguranje kredita pristane da ga osigura, da se prikupe svi papiri, da se uknjiži hipoteka, da se uknjiži čitava zgrada!!! jer je upravo bio pokrenut postupak…

    Ono što je meni najteže palo i na šta nisam bila pripremljena su svi “sitni” troškovi koji su pratili čitavu ovu priču, a zbog kojih je suprug na kraju morao da uzme gotovinski kredit.
    Elem, sve je počelo sa provizijom agenciji (oni su mi dosta stvari zaista odradili, a da nisam morala u NS), a koja iznosi 3% od cene stana (skoro 1000 E). Overa ugovora u sudu me je izašla oko 22000 din. a overa aneksa ugovora (imali smo na kraju malo prekoračenje roka iz ugovora) još 11000 din.
    Procena stana je bila 9000, uknjiženje hipoteke oko 15000, obrada kredita oko 15000, godišnje osiguranje stana oko 3500, dva izvoda iz katastra svaki po 2300, overa svih fotokopiranih dokumenata 8600!!!
    Tu su još izveštaji kreditnog biroa, menice (sve za mene i supruga kao solidarnog dužnika), obrada zahteva kod NKOK… Ne mogu više ni da se setim svega, mada imam čitav zbir na papiru.

    Na kraju, na dan isplate, banka isplaćuje sumu virtuelno meni u evrima, onda ih od mene kupuje po kupovnom kursu, prebacuje prodavcu na račun u dinarima, a kad on želi da podigne u evrima, prodaje mu po prodajnom. Kad sam shvatila da ću na kursnoj razlici biti dužna prodavcu još jedno 1500 evra, zamalo se nisam šlogirala (bili smo u banci koja je imala najnepovoljniju razliku u kursevima – oko 5 din). Sreća, snašli smo se, podigli dinare i kod povoljnog dilera menjali, te mi je razlika izašla samo nešto preko 300 E.

    Nekoliko dana nakon isplate dobili smo i rešenje da platimo porez na prenos apsolutnih prava od oko 90000 din.
    Da bi prodavac na ruke dobio 29500 E, mi smo uložili (osim kapare od 2500 E i poreza na kraju od 900 E) još oko 3500 evra. Ne računam koliko puta sam autom morala za Novi Sad.

    Najgore je bilo to što ni u jednom momentu nije bilo šanse da se odustane, skupo bi nas koštalo. Kada smo ušli u to, nazad se nikako nije moglo.

    Poenta čitave ove priče je da NE MOŽETE ZNATI unapred, ma koliko su u banci “ljubazni” i pokušavaju da vas upute koje troškove možete da očekujete, koliko će oni zaista iznositi.

    Šta je – tu je, pregrmeli smo… Sad još samo narednih 20 godina da otplaćujemo kredit (mada imam neku realnu šansu da ga se jednog dana rešim, prevremenom otplatom, pa se tešim).

  37. PS. Vidim da nešto fali… U onih 3500 E, ušlo je još nepomenutih 1250 E osiguranja kredita kod NKOSK.

  38. Lepo sam se načitao danas:) Doduše poslednji post je bio pre 4 meseca, ali se nadam da ovo neko i dalje čita, jer definitivno zvuči korisno a i razmišljanja su različita… Meni se vrti po glavi da kupim stan, ali, nisam u teškoj situaciji, nemam keša da kupim stan bez kredita, i imam 2 dece koje rastu, a trenutno svi spavamo u jednoj spavaćoj sobi:) S obzirom da mi je klinac 2 razred osnovne, a cerica ima 5 godina, uskoro se definitivno moramo odlučiti i za ovako neki korak radi proširenja prostora zbog dece… Našao sam gajbu koja je u odnosu na današnje cene “jeftina” (ništa nije jeftino ako moraš kredit da podigneš), i ideja mi je bila da kredit, tj veći deo iznosa kredita otplaćujem rentiranjem stana u kojem sada živimo… Sve te kalkulacije koje sam napravio mi jedan dan zvuče kao prava stvar, drugi dan kao glupost… Trenutna moja finansijska situacija je takva da to sebi mogu da priuštim bez preterano odricanja (nemam nikakav kredit, kreditnu karticu, niti ček:), ALI šta AKO!? Situacija u svetu je veoma pesimistička, i naravno na to ne mogu da utičem, ali ne želim da se vratim u stari stan, da imam na teretu ratu od 500tinjak evra, i potencijalan gubitak posla… ŠTa se dešava ako banka kod koje uzimaš kredit pukne, pa je otkupi druga gde su kamate nepovoljnije? Da li da čekam neku drugu godinu, propustim priliku da za stan u dobrom kraju u BGD platim kredit samo 1100EUR??? Ni sam ne znam šta da radim… A vreme prolazi… Znam da moja situacija nije za oplakivanje, daleko od toga, jer niti rentiram stan niti nemam za LEBAC, ali verujem da su vremena turbulentna, i da sve može zajedno da nas košta svega što imamo, a i više od toga…

  39. Pre neku godinu sam tako i ja razmišljao da uzmem kredit za stan. Čak sam našao i stan, prilično povoljno ali sam odustao u trenutku kada sam dublej ušao u papirologiju i kad mi je postalo jasno kako sve to funckioniše.

    Najpre, ideja da se umesto stanarine plaćaju rate kredita zvuči sjajno i nije nova – banke su je i same plasirale. Ali, u najvećem broju slučajeva nema veze sa realnošću – rata kredita uvek ispadne mnogo skuplja za isti stan.

    Drugo, kupiti stan na kredit od 20 godina je ozbiljno opterećenje za srednju građansku klasu, apogotovo ako se radi o samostalnim preduzetnicima. Možda na 30 bi i moglo da se preživi a 40 dođe prihvatljivo, i to samo ako se uzme subvencionisani kredit.

    Prsoto staviš prst na čelo, treba da uđeš u robovlasnički odnos na 40 godina a pri tome su svi ostali obezbeđeni od svih rizika osim tebe, iako si ti u celoj priči u stvari najmanje rizičan.

    I da, kada se planira kupovina, ne valja računati cene stanova u Boru a planirati kupovinu u Beogradu. 🙂

    Niej da sam protiv kupovine stanova na kredit, to je u svari i jedini način, samo milsim da su ti krediti bezobrazno skupi, počev od ugađivanja banaka a završno sa ugrađivanjem same države. Ok, ajd da razumem ako neko kupuej stanove da bi pravio neki profit, ali je nedopustivo otežavati ljudima da reše stambeni problem sopstvenoj porodici.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *