Čudan san: pisci protiv srpskih političara

Veliki sam ljubitelj knjiga. Od kada znam za sebe, krpim kraj s krajem kako bih kupio neku knjigu a da mi to ne ugrozi buđzet i normalno funkcionisanje.

Posebno me raduju sajmovi knjiga jer uvek bude neka ok i prihvatljiva cena za neku od knjiga koje želim.

Ovogodišnji sajam knjiga je u senci raznih događaja, pre svih: političkih i za mene nešto neverovatno – #cenzura i ukidanja nekih kultnih emisija.

Verovatno dnevna izveštavanja o svemu ovome su uticala da prošle noći sanjam ćudan san.

taktika-za-svetsko-prvenstvo-0Sanjao sam da igraju pisci protiv političara iz srpske vlade. Ja sam bio trener ekipe pisaca a na drugoj strani premijer i njegovi izabranici. Ja nisam bio ja, ja sam bio Albert Kami!

Moja najveća nedoumica pred ovu utakmicu bila je da li na golu moje ekipe da stavim Karlosa Kastanedu ili Hermana Hesea. Na desnom beku standarno Djura Jakšić, na desnom krilu brzonogi Vuk Karađić- Sa leve strane Desanka Maksimovic a na krilu Dostojevski. Centarfor i glavna udarna igla Žak Prever sa svojim sjajnim patetičnim probojima zaslužio je startnu postavu. Glavni u odbrani Ivo Andric a odmah ispred njega Petar Petrović Njegoš. Half linija je standardno bila namenjena Hemigveju, Koelju, Domanoviću i Milovanu Glišiću.

Moj pomoćnik je bio Uroš Petrović. Obojica smo se složili da na klupi budu: Marijana Mateus, Suzana Manćić, Marina Tucaković, Jelena Baćić i Maja Nikolić.

Posle utakmice smo genijalni Uroš i ja shvatili da nam je igrački kadar na klupi za ovu utakmicu bio bolji i jači od standardne jedanaestorke, ali tada je bilo kasno. Izgubili smo velikom razlikom i sada nam ostaje samo da analiziramo greške.

Najveća greška je što smo prihvatili izazov i priliku da igramo protiv prejake ekipe. Naš poslednji red nije imao rešenje i nije uspeo da se izbori sa takvim igračima. I sada mi kroz misli prolaze fenomenalni driblinzi Velje, prejaki udarci Rasima, lagana i precizna dodavanja Ivice, prodori Dušanovi, Aleksandrovo neprekidno trčanje. Njihova pancir odbrana u sastavu Nebojša, Bratislav, Zlatibor, Vanja i ostali.

Ukratko, rasturili nas ko bugarsku skupštinu onomad. Raznitovali nas i rastavili na sitne komade. Pokazali nam kako Musa dere jarca. Naučili nas od kojeg se drvca prave kašicice.

Ako mi verujete, ustao sam u šoku, ne sasvim svoj. Ne znam ni sada gde se nalazim.

A baš mi je lepo bilo jer nekoliko godina nisam sanjao. Nikoga i ništa. Snova bez.

Moj #utisak je definitivno sajam knjiga. Ne želim više da sanjam košmarne snove. Manje knjiga, recept za uspeh.

Želim i ja nekada u životu, pa makar to bilo i u snu da POBEDIM!

#Ljubav, muzika i sve nešto lepo…

ps. moja najveća pobeda je ljubav prema knjigama. Ujedno moja največa greška.

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *