#Limundopis by #DedaBor

Sanja, Maša i ja nosimo dva dana maijce sa natpisom “Limundopis by DedaBor” na ledjima, a spreda “Limundo” i svi nas gledaju sa posebnom pažnjom.

A gledali su nas ljudi iz Bora, Paraćina, Kragujevca, Čačka, Užica, Zlatibora, Nove Varoši, Pljevalja, Nikšića, Podgorice i Bečića…

A da, ogromnu pažnju smo izazvali na mostu preko reke Tare i u manastiru Ostrog.

Kad smo prešli most, zaustavili smo se na istom mestu gde i Alvirović kad je snimao Satovu patrolu. Da popijemo kaficu i snimimo most. Sve bi bilo ok, da ljudi oko nas pored atrakcije od mosta nisu slikali i snimali i nas troje sa Limundovim majcama.

Jasno nam je bilo u Užicu da smo prepoznatljivi u bašti restorana gde je dan ranije bilo okupljanje Limundovca iz tog grada i okruženja, ali da nas na mostu podno Durmitora ljudi slikaju ( jedna je žena čak i prišla, kao da je videla svoje rodjene…kaže kako je i ona Limundovac i da joj je baš drago što nas sreće baš tu na putu za negde lepo)… Iskreno i u Užicu i u tom trenutku sam se osećao veoma prijatno.

Moram da kažem da nije jednostavno kada vas ljudi sve vreme gledaju, kada vam prilaze sa lepim rečima, kada od vas očekuju sve nešto lepo. Meni to nije teško, zaista sam se potrudio maksimalno i nadam se da su svi zadovoljni. Medju pedesetak Limundovaca sa kojima sam se družio u Užicu, mnogi su napisali po koju reč na papirima koje čuvam i koje ću dati Olgi, ili Vladi iz Limunda, a kojima će to biti smernice iz prve ruke. Odlična ideja, odlična realizacija.

Primetio sam da svi oni koji su došli, imaju jaku želju da nastave sa kupovinama, a pojedinci sa još većom prodajom na Limundu. U razgovoru sa njima saznao sam da većina samo kupuje i izuzetno su zadovoljni, jer imaju šansu i ogromnu uštedu kada sedeći za kompom u Užicu kupe ono što im je potrebno, po povoljnijoj ceni iz nekog udaljenog grada Srbije.

Tako jedan od Limundovca stalno kupuje alate i kaže da su odličnog kvaliteta, a da on živi 30 kilometara od Užica i da mu je super povoljno  kada mu poštar donese kupljenu stvar kući, na vrata.

Jedna žena kaže da redovno prodaje i da to radi svakodnevno, da joj je drago što je organizovan skup i da ima predloge koje je zapisala na papiru. Njena drugarica samo kupuje na Limundu, najviše knjige.

Došao je i jedan bračni par, mladji ljudi, on profesor fizičkog, pa smo se zgotivili onako na prvu. I oni više kupuju, ali imaju nameru da se ubuduće više posvete Limundu i krenu sa prodajom.

Drugi bračni par, ljudi srednjih godina, sve vreme su uživali u druženju kao da im je mnogo drago što vide gomilu mladog i veselog sveta.  Kažu da više kupuju nego što prodaju, ali redovno listaju Limundnove stranice i mnogo uživaju u licitacijama, pogovoto kad je kraj ili ističe ista, pa im adrenalin proradi. Tako su do sada kupili gomilu stvari koje im u stvari nisu bile potrebne, ali se ne kaju. Prija im licitacija.

Najviše su me oduševila dva starija gospodina. Prijatelji, komšije, na dvestotinak metara jedan od drugog. Jedan je ekspert za tehniku, a drugi je popravlja u svojoj radionici. Kupuju pokvarene muzičke aparate, poprave u svojoj radionici, pa kada prodaju, obojica zarade.

Jedan od njih je i domaćin kod koga smo prespaval,i jer ima prijavljeno seosko domaćinstvo i bavi se seoskim turizmom. U selu Kačer ima nekoliko objekata sa, verovali ili ne, 4 zvezdice!!! Hej, četiri zvezdice. Još jedna, pa kao Crvena Zvezda, samo sa tendencijom da postanu veći,  jer su i sada lepši i uspešniji. Moja iskrena preporuka.

Slike ću okačiti čim pronadjem čitač kartica. A imam ih za dva dana preko hiljadu.

I tako, Limundovci u Užicu su me oduševili. I oni jedva čekaju da vide svoje slike, a slikali smo se i svi zajedno. Ma šta da vam pričam, slike će same reći više nego ja.

Crna Gora

Danas smo nastavili put ka Crnoj Gori. Već sam gore napisao utiske sa mosta. Do Bečića smo se pet ili šest puta peli na razne planine i isto toliko puta spuštali. Obožavam krivine i takav put, ali me je izbezumila brzina koja je u Crnoj Gori ograničena na 50 km tamo gde može trista.

Ovi mladji od mene i voze trista, a ovi stariji voze sporije od puževa, pa u nekoj srednjoj, to  je to. Medjutim, svima preporučujem da se pridržavaju ograničenja, jer saobraćajci ko da su iz Bora, na svakom uglu vire i zaustavljaju vozila koja krše propise. Izdržao sam do Cetinja, a onda uhvatio talas, kolonu koja je vozila malo brze od predvidjene brzine, sreća bez patrole tih zadnjih 50 km.

Ali najveća fora na granici izmedju Srbije i Crne Gore. Na punktu gledaju naše isprave i proveravaju u kompu.

Ladno mi šef u plavom kaže da nisam ispravan. I tako stojim i čekam šta će dalje da mu se pojavi na ekranu. U jednom momentu pitam da se sklonim u stranu i da izvrše proveru jer sam siguran da sam ok, dok iza mene u tom trenutku njih dvadeset u koloni… Ovaj ne progovara, a ja već poludeo…

Šta je njemu izašlo i koji je lik sa mojim imenom i prezimenom loš, to ne znam, ali znam da sam ja lep, zgodan, pametan i da nosim Limundo majicu sa kojom prolazim svuda, pa i na graničnom prelazu. Naravno da sam objasnio plavcu zašto svi u kolima nosimo iste majce i kako da me nadje na internetu…

Jer je samo jedan DedaBor, jer je samo jedan Limundo!!!

Limundopis by DedaBor!!!

Ljubav, muzika i sve nešto lepo…

ps. sutra ću vam ispričati neverovatnu priču, šta nam se dogodilo na putu ka manastiru Ostrog, do tada …

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

5 Comments:

  1. “Prodao si se kao bloger i uzeo pare da nekoga reklamiraš!”
    http://www.milojesekulic.rs/internet-pr/prodao-si-se/

  2. Bravo Deda, uzivam u tvojim avanturama i Limundopisu :). Sledece mi je da se i ja registrujem i ocenim Limundo iz prve ruke :). Sve najbolje tebi i tvojim lepoticama 🙂

  3. Davno nisam pročitala ovako zanimljiv, opširan, a lak za čitanje putopis. Baš dobar post Vlado

  4. Pingback: Slike sa okupljanja Limundovaca u Užicu | D E D A B O R

  5. Pingback: Limundopis by DedaBor | D E D A B O R

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *