Bijelo Dugme sa Tifom

Pre šest godina navršilo se 20 od fenomenalnog albuma Bijelog Dugmeta sa Tifom kao vokalom.

Mogao sam da napišem: Za nekoliko godina navršiće se 30 od… 😛

Ipak mi je lepše onako sa manje godina. Ne volim da se vraćam unazad jer uvek moram da samocenzurišem mnogo toga dok dodjem do finalnog teksta…mladost ludost!

Dugmići su imali turneju I promovisali album “Lipe cvatu” za koji sam siguran da je najbolji od svih, a moje mišljenje dele mnogi YU nostalgičari I muzički kritičari.

Tako je jedan od koncerta bio zakazan u Nišu, u hali Čair. Iako sam imao tek nekih 15 godina, nisam imao nikakvih problema oko odlaska na takav dogadjaj. Uostalom svi moji drugari su išli na utakmice u Mostar, Split, Zagreb, a meni kao aktivnom fudbaleru, fudbal je bio preko glave, posebno glupave navijačke priče izmedju muškaraca. Više sam voleo odlaske na koncerte I druženje sa muzičkim fanovima.

Hala Čair je bila puna ko šibica. Niti je bilo mesta na tribinama, niti na parketu ispred bine. Više ljudi na jednom mestu vidjao sam samo na derbijima Zvezde I Partizana. Obezbedjenje je pretresalo svakog pojedinačno na samom ulazu. I sada sam siguran da je ispred hale Čair ostalo isto onoliko ljudi koliko je bilo u samoj hali.

Meni iz Bora nije bio problem da nabavim karte u Nišu I to mnogo ranije, ali ljudima iz Skoplja, Vranja, Crne Gore koji su došli bez ulaznica, ni pravo bogatstvo ne bi bio problem da daju samo da se dokopaju karata. Tapkaroše su jurili plavci I obezbedjenje pa sam sretao neke kako tapkaju još na autobuskoj stanici koja je udaljena od Čaira iha ha…

Koncert je kasnio sigurno sat vremena, a za to vreme, svi koji su uspeli da promuvaju bilo koji alkohol, odavno su ga popili I jedino što je preostalo je da strpljivo čekamo paleći cigaretu za cigaretom dok je neka predgrupa bukvalno drndala… Nisam ni imao želju da ih slušam, više sam gledao svuda okolo po hali. Devojke, momci, svi lepi, svi interesantno obučeni, a ko nema Starke, neku maramu oko vrata, ruke ili pojasa kao izrod u toj gomili…

Meni je bila impozantna bina sa gomilom velikih zvučnika naredjanih u dve gomile jedan preko drugog, kao I most sa reflektorima iznad u svim mogučim bojama. Muzika je bila tako glasna da imam osečaj kako mi I sada zuji u ušima a svetlosni snopovi uperenih ka bini predivni I kao duga slikoviti.

U jednom trenutku, prestala je muzika predgrupe I sva raja u hali je počela da zviždi u isčekivanju Dugmića. Medjutim, od njih ni traga.


Tifa i Dugmići 1985

Tifa i Dugmići 2005
A onda, odjednom MRAK! Ludilo počinje tišinom I mrakom. Pogasili su sva svetla u hali, pomislio sam u prvom trenutku da je nestala struja I odmah poludeo misleći kako će koncert odložiti.  Tada, za mene nestvarna slika u onom mrklom mraku: polako jedan po jedan pale se upaljači, šibice I drže uzdignuto podignute ruke ne gaseći plamen. I sam sam izvadio svoj upaljač I zapalio, podigao ruku I držao par sekundi dok me metalni deo nije ispekao.

Takva atmosfera I iznenadjenje za mene, da me opeklina nije ni za tren poremetila u oduševljenju. Promenio sam ruku I ponovo zapalio a slika svih zapaljenih upaljača u toj fenomenalnog gomili koja se prostirala u krug hale Čair prekinuli su prvi zvuci, prvi akordi pesme “Padaju zvezde” …

A onda jedno slabašno svetlo na binu, pa drugo, pa treće, pa sve jače I jače, pa gomila reflektora koji menjaju snopove I boju usmeravajući svetlost ka ljudima na bini. I tada počinje Tifa sa pesmom, a svi prisutni  sa podignutim rukama pevaju zajedno sa njim.

Imam utisak da nikada do tada a I kasnije nisam jasnije čuo ritam koji I dan danas odjekuje mojim ušima. Verovatno atmosfera, gomila ljubitelja Dugmića I fenomenalni glas Tife ( garantnovano bio uradjen jer se gubio u nekim trenucima), urezali su trag u meni.

Na dalje, redjali su hitove: Jer kad ostariš, Da te Bogdo ne volim, Lažeš, Lipe cvatu,  Meni se ne spava, Radi radio I drugi, stariji koje je pevao Bebek.

I sada sam siguran da su Dugmići svirali dva sata bez predaha I da niko iz publike nije stao ni na minut. Naprotiv, svi su bili veseli, svi su igrali, skakali, penjali se jedan drugmome na ramena, na svaku laganu baladu goreli su plamenovi iz šibica I upaljača…

Gledao sam Bregu I društvo na bini kao vanzemaljce, kao ikone! Znao sam da su najbolji, ali da su tako najbolji, morao sam  uživo  da uverim sebe I nisam pogrešio. Bio sam na mnogim koncertima, skoro da ne postoji grupa ili pojedinac  čije koncerte nisam posetio ali kao Dugmiće niko. Jedini koji su bili približno moćni (takodje sam bio u Nišu u Čairu na koncertu), bili su Bajaga I instruktori I niko u to vreme.

Uživo sam slušao Bebeka nekoliko puta, I Alena, a opet Tifa sa Bijelim Dugmetom I njegovo izvodjenje nekih pesama, VRH vrhova.

Tifa i Dugmići 2005, “Jer kad ostariš”

Neko divno vreme, neki bezbrižni trenuci. Možda neki drugi put opišem koncerte Azre, Filma, Discipline, Ekatarine, Plavog Orkestra, Atomskog skloništa, Riblje Čorbe I mnogih drugih. Mnoge od njih sam I nekoliko puta uživo slušao, gledao I uživao.

Ljubav, muzika I sve nešto lepo…do sledećeg puta…

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

6 Comments:

  1. Dugme sam slušala sa Bebekom na Spensu, sa Tifom na Sajmištu u Novom Sadu, sa Alenom U Bačkoj Palanci (zamisli Dugme u Palanci, kakvo divno vreme), sa sva tri pevača na Hipodromu u Beogradu i tačno znam o čemu govoriš. Hvala ti što si me podsetio na to, vratilo mi slike i zvuke. Na žalost, izgleda da ih nećemo više nikad slušati uživo, ali ostale su uspomene i ljudi koji nas podsećaju na to.

  2. Goran Stefanovic

    Mozda je i bolje sto ih necemo vise slusati.Da ih zapamtimo onakve.Nase.Tifa.Eeeeeeee kakav je to vokal bio.Ovo mi je omiljeni album Dugmica, a svrstao bih ga u top 10 albuma svih vremena ex yu. Svaka cast Deda!Uz ovaj tekst ponovo sam proziveo neke svoje koncerte… i “Neko divno vreme, neki bezbrižne trenutke”

  3. ZoricaK
    Meni se nešto jvlja da će se ipak okupiti na 39 godina i ponovo napraviti koncerte kao na 20??? 😛
    Ili mi se samo javlja,lol…

    Goran Stefanović
    Možda?
    Slazem se za top 10!
    Hvala tebi što dolaziš ovde i deliš sa mnom neke divne stvari! Uvek si dobrodosao!

  4. Pre neki dan sam gledala emisiju posvećenu Bijelom Dugmetu i priču o koncertu održanom ’77. na Hajdučkoj česmi. Ovaj tvoj post je odličan nastavak te priče. 😉

  5. Dobar dan Deda.
    Te godine sam gledao promciju albuma na beogradskom Sajmištu. Zbog same hale (staklo), zvuk je bio očajan a Tifa nažalost još oćajniji. Puko je načisto, falširao do nemogućih granica.
    Saglasan sam da je to nabolji album Bijelog Dugmeta. Za pojedinačno najbolju pesmu bi se povela velika diskusija i ona možda i ne bi bila sa albuma “Tifinog” kako ga zovem.
    Gledao sam Dugmiće i na Partizanovom stadionu, to beše ’79 :). Žao mi je što nisam bio na Hajdučkoj česmi.

  6. Lugar

    Joj, koje iskustvo ti imas. Iskreno, sa onim mojim godinama, sam dogadjaj je bio prejak za mene. Pucanje Tifinog glasa je nesto sto ga je cesto pratilo, ali se ja ne secam tih detalja sa tog koncerta, sve mi je bljestavo i dan danas.
    I u pravu si kod naj izbora pesme,lol 😛
    Mada imam svoje favorite…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *