BlogOpen i sve nešto lepo…

I u nizu…

Četvrtak na petak , noć…  Nisam spavao ni nekoliko sati, uzbudjenje primetno, a sat zvoni tačno u 2:45. Skačem kao oparen, stavljam malu nessicu i gledam šta je na zidu Twittera. Ostavljam trag da sam krenuo. Jurim na raskrsnicu gde treba da me pokupe, predhodno na trafici kupujem neke sitnice.

Put do Beograda nekako je podeljen na dva dela, prvi do Paraćina i drugi odatle, auto putem, do Beograda. Ovaj prvi mi je uvek bio interesantniji, živopisniji, ali ne i sada, jer je očajan.  Radovi duž cele deonice,  nekoliko skretanja sa glavnog puta preko obilaznica, uz čekanje i zadržavanje…

Auto putem do Beograda dosadno kao i uvek, koliko god brzo išli.  Pojačao sam radio i uspeo malo da  dremenem,  misleći na Novi Sad i društvo koje tamo čeka.

U Beogradu smo se lako snašli, čak našli mesto da parkiramo veliki kombi (stariji blogeri znaju, sećaju se istog kao ’’ žuti kombi bele boje’’, sa BO 2008.g.), iza Skupštine, baš gde smo i planirali i gde smo imali obaveza. Kako smo malo poranili, seli smo u  kafić da se osvežimo. Sto do našeg sedi ekstra lik, Miki Manojlović, pijucka kaficu i čita novine, krajičkom oka gleda u mene i ne želi da mi pridje da ne bi smetao…      😛

Posao se lako završava kada imaš odgovorne ljude na obe strane.

Kasnije, razmišljam da bi bilo super ako neko od twitteraša ide u NS kolima pa da mu se uvalim, platim deo troškova i putarinu, ali niko se ne oglašava. Sedim u Orion Ekspresu preko puta Moske, pijem kaficu. Tražim red vožnje do Novog Sada, naravno preko neta,lol.

Iznenanda pored mene visoki čova, iznenadjen on, ja još više. Pa čoveče, malopre sam pitao za tebe!!!

Iznenadjenje, malo je reći prijatno, „kad se nisam šlogir’o!,,  Ispred mene stoji glavom i bradom Vladimir  Ljubibratić, kralj svih programa koje Microsoft ima. Video me kroz izlog i svratio. Sto posto mi je ulepšao dan.

Kasnije, autobusom beogradske Laste, idem  kroz ravnicu ka Novom Sadu,  prijatno se osećajući u klimatizovanom, mirisnom, nečujnom vozilu. Malo sam dremnuo, a onda mi je pažnju privukla velika gradjevina kada se prolazi Beška…

Ljubav, muzika i sve nesšto lepo…

Pročitajte nastavak ove predivne priče -> BlogOpen, Novi Sad i predivni ljudi

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

7 Comments:

  1. ijaaaao žuti kombi bele boje 😀
    a o tome šta još piše kod Beške, čitajte kod neme, za nekoliko sati 😉

  2. Pingback: BlogOpen, Novi Sad i predivni ljudi | D E D A B O R

  3. Vozovi su takodje zanimljivi, samo se manje toga vidi…

  4. Ivana
    Jedva cekam tvoj post. Bilo mi je pravo zadovoljstvo sto smo se druzili dva dana!!!

    Branko
    Pricao mi je prijatelj koji je preko 20 godina ziveo pored zeleznicke…njemu nisu bas zanimljivi,lol…:P

  5. Pingback: BlogOpen priča za sebe | D E D A B O R

  6. Pingback: BlogOpen-mesto za druženje | D E D A B O R

  7. Pingback: BlogOpen DedaBor predavanje | D E D A B O R

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *