Kakav zakon, strasan zakon

predhodni postovi Price iz Afrike

Tamo negde
Toplotni sok
Home sweet home
Terasa na vrhu zgrade
Posao za svakoga i za nikoga
Saobracaj je cudo nevidjeno
Nije bitan novac, bitna je kolicina istog
Robne kuce, shopovi, male radnje…
Fudbal nije razonoda, fudbal je nacin zivota
More, more
Moj kucni ljubimac

Kakav zakon, strasan zakon

Libija je bila francuska kolonija. Veliki broj ljudi je govorio francuski jezik. Libijska armija je kupovala samo francuske vojne avione “Miraz”-e i svakodnevno je u odredjeno vreme izvodila neke kerefeke iznad nasih glava, verovatno da bi demonstrirala snagu svima,  a pre svega najblizim komsijama, Tunizanima.

Tunis je bio udaljen 50-tak kilometara odatle. Odlazak tamo je bio kao dobar dan. Isli smo cesto da se izivljavamo. Kupovine, ruckovi i gubljenje vremena. Jednom prilikom sam tamo kupio tv dodatak sa 16 razlicitih igrica. Jedna od njih je bio je ping-pong, koji I danas sa uzivanjem odigram.

Na tv-u sam najvise gledao italijanske kanale. Imali su bogat program,  meni tada jedini izlaz ka Evropi. Cini mi se da i sada razumem mnoge italijanske reci. Bez problema sam gledao filmove i nikad mi nije bio potreban prevod.

Ipak su me  vise interesovali sport i muzika. Video kasete, ko cigle velike, stavljali smo u  kamkordere koji su zauzimali veci deo polica. Imao sam snimljene spotove, fudbalske utakmice, boks meceve, kosarkaske i razne druge sportske dogodovstine koje sam stalno vrteo iznova…

Ako kojim slucajem ukljucim tv, prvo sto bih ugladao je predsednik  Gadafi, ili onaj tunizanski, ili neki svastenik sa dzamje… To me nikad nije interesovalo, a video sam da ni mestane posebno ne vuce. I oni su vise slusali muziku, ili jednostavno veci deo dana provodili spavajuci.

Spavaju ispred radnje, na asuri, na plocniku u hladovini.

Radnja puna kao oko, nema sta nema.

‘Ladno mozes da udjes, da sve izneses, utovaris na neki kamion. Pridjes gazdi sto spava ispred radnje, skines i njegove “gace” i odes, a da se ne pomakne.

Bas tako, verovali ili ne.

Ali, to nikome ne pada na pamet. Kazna za kradju je tako velika i drasticna da se jezim od pomisli.

A Arapi ne kradu. Ni njima ne pada na pamet. Bruka i sramota koju bi naneli sebi, manja je od gneva porodice ili familije. A njihove familije su ogromne.

Takve stvari se ne prastaju.

Uostalom, zasto bi krali kad imaju cime da plate sve sto zazele? Imaju brojnu porodicu, a drzava daje odredjenu svotu novca, kao pomoc za svakog clana . To su ogromni novci ako uzmemo u obzir da imaju vise zena i mnogo dece.

…nastavak->

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

2 Comments:

  1. Deda jesi li stvarno ziveo u Libiji ili se zezas? Mada, od tebe moze sve da se ocekuje… 🙂

  2. Aca Kulic
    Jok ti si,lol 😛
    Jesam ! I mogu ti reci da mi je bilo prelepo i da bi opet otisao tamo sa velikim zadovoljstvom !! Odmah… Odgovara mi klima…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *