Moj kucni ljubimac

predhodni postovi Price iz Afrike

Tamo negde
Toplotni sok
Home sweet home
Terasa na vrhu zgrade
Posao za svakoga i za nikoga
Saobracaj je cudo nevidjeno
Nije bitan novac, bitna je kolicina istog
Robne kuce, shopovi, male radnje…
Fudbal nije razonoda, fudbal je nacin zivota
More, more

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

Demis Roussos Good Days Have Gone

Kucni ljubimac

Sabrata je oaza u sred pustinje, izmedju glavnog grada Tripolija i Zuare, gde smo mi ziveli.
Kada se krene ka Tripoliju, ako me secanje ne vara, ima samo par krivina i ni jedne uzbrdice ili nizbrdice. Sve je ravno, pa kad se slucajno skrene sa puta, malo se ide kroz pesak dok se ne vrati kolima na asvalt. Zanimljivo i u pojedinim momentima strasno iskustvo, ali dosta cesto, pa se naviknes.
Svuda okolo je pesak, pustinja, samo se negde u daljini nazire jedna tanka linija. Od vrucine sve isparava i deluje kao magla . Da li je to bila fatamorgana, nemam pojma, ali znam da kad stignete do Sabrata, kao da ste zakoracili u drugi svet. Fenomenalno zelenilo na pojedinim mestima oko ostataka i rusevina neke stare civilizacije, tik uz more.
Nisu ni oni graditelji bili blesavi sto su bas tu gradili predivne amfiteatre i sve ono sto je potrebno za noramalan zivot u jednom gradu, na jednom takvom mestu. Zamislite prizor – more, pa utvrdjenje, a svuda okolo nepregledna pustinja.
Voleli smo da dodjemo u Sabratu, na rucak i celodnevno uzivanje. Bilo je par restorana u kojma se sluzila odlicna hrana, ali nije to najbitnije. Onaj osecaj bih rado proziveo i danas, sa istim odusevljenjem.
Prvi put mi je bilo interesantnije da vidim i da se slikam pored svih onih figura, kipova, stubova i starih zidina, a kasnije sam trazio kao i svako dete zanimljivije stvari.
Tako sam jednom prilikom uhvatio kameleona i naravno, uz odobrenje roditelja, poneo ga sa sobom kuci.
Napravljena je posebna kutija u kojoj sam ga cuvao, ali je on vise bio van nje, jer sam stalno cekao da vidim menja li boje, ili se pravi. Menjao je, stvarno. 😛
Onda mi je postalo interesantnije da gledam kako svojim dugackim, lepljivim jezikom lovi musice. Stoji mu namotan u ustima, kao one zvake, a onda samo izleti, brzinom munje. Na pocetku mi je bilo odvratno, a kasnije sam hvatao musice, namestao ih na desetak centimetra od njega i cekao da vidim kako ce je smotati sa te razdaljine.
Svi su ludeli od nas dvojice, jer je bio odvratan guster i zene su se plasile, nije im bilo svejedno. Meni ziva igracka, a ostalima uzas. Vriska, cika i ceo repertoar srpskih psovki.
Kameleona sam poneo, ali mi na granici nisu dozvolili da ga prenesem, osim prepariranog. Naravno da sam istrcao na vreli pesak pored aerodromske zgrade i tu ga pustio da zivi svoj zivot..
Jedno prelepo iskustvo koje nisam smeo da prepricavam, jer su me uvek zezali i niko mi nije verovao.
Ljudi kao kucne ljubimce cuvaju razne zivotinje, ali ne i kameleone. Mada, danas je sve drugacije i sada se po ulicama i kucama vidjaju mnogo opasnije i strasnije zivotinje od kameleona.

…nastavak->Kakav zakon, strasan zakon

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

6 Comments:

  1. Deda cool je priča i cool je slika. Svaka čast

  2. Dezareo je potpuno u pravu, ali od tebe se već to očekuje i podrazumeva.

  3. a moj ljubimac je bila musica! ti si mi je pojeo, sram te bilo! i jos se hvalises ovde….

  4. prvo pomislim Luka na slici, pa vidim, pa ciknem..hehe gle Dedu kad je bio mali… eeee

  5. Bas ste cool !
    Ja neam nista protiv kameleona,cak su mi i simpa ! 🙂

  6. Deda, (hmm, premda možda smo vršnjaci 🙂 ), sa uživanjem sam čitao tvoje priče iz Libije. I ja sam bio tamo, i to verovatno dosta kasnije nego ti, jer sve se promenilo, na bolje naravno. Bio sam i u Zuari, i u Sabrati, i u Tripoliju, i u Muserati, Leptis Magni, Azaviji…
    Takođe i u Tunisu i Džerbi.
    Ako te interesuje pogledaj nekoliko slika na mom blogu:
    http://als011.wordpress.com/2010/02/19/mala-ajsa-puni-dve-godine/
    http://als011.wordpress.com/2010/01/27/adam-sudanac/
    http://als011.wordpress.com/2010/02/13/al-muzika/
    Pozdrav

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *