Pitanje za sve blogere i one koji to zele biti

Prvo i osnovno pitanje za svakoga ko zeli ili se vec bavi blogovanjem: zasto  blogujem?

Elem: resis da imas svoj blog, nadjes agregat ili svoj domen otvoris, instaliras sve, ili ti neko pomogne, otvoris stranu za pisanje i …?

Ispred tebe red za naslov, ispod prozor za pisanje. Gledas u njega, gleda on tebe i tako neko vreme. Prsti spremni, hiljadu misli kroz glavu  lete, nijednu da uhvatis makar na tren. Ako si pusac, vec trecu palis za redom, nervoza postaje sve jaca, sve ti smeta…kafa je odavno popijena i ne ides da kuvas novu jer samo sto nisi krenuo sa pisanjem. Evo sad ce da krene, sad ce, a nikako.

Nekako ga molis ko da si na vc solji a ne ispred kompa…

Evo samo sto nije…

A onda krenes, napises par redova , vratis se na pocetak, pa sve razmisljas kako nije dovoljno dobro. Odjednom, postajes svoj najveci kriticar i poznavalac lekture, svaka rec nije dovoljno jaka po tvom misljenju i spremna je za zamenu. Zamena zamene, pa brisanje. Opet iz pocetka.

Opet juris svoje misli, cak osecas premor i upalu misica. Lakse bi ti bilo da trcis, cini ti se nego da pises, sve razmisljajuci kako pisanjem dajes deo sebe celom svetu. Ogoljujes se, skidas se, ostajes bez nekog samo tebi bitnog dela svoje slagalice. Imas strah da ce te neko prepoznti, da ce neko videti tvoju intimu…

Iz casa u cas, kriterijumi se podizu do neslucenih granica, a samim tim ostajes sve kraci i uskraceniji u svojim dubokoumnim razmisljanjima. Kao na parcetu hartije kad drvenom olovkom precrtavas jednu po jednu stavku da bi na kraju ostao bez icega neprecrtanog. Hartija puna skrabotina, a glava prazna. Odletese sve misli za koje si smatrao da su tu i da su pametne, da je dovoljno samo da ih pohvatas i preneses vestim prsticima preko tastature na ekran u oznaceno polje.

Opet si na pocetku.

A onda glavno pitanje: ,,Zasto blogujem?,,

Da bi ostavio nesto iza sebe? Da bi moje misli podelio sa celim svetom?…kao da ima onih koje to interesuje?

Da zadovoljim svoj ego, jer zaboga moja najbolja prijateljica ili najbolji prijatelj imaju blog i veoma su popularni? Njih svi vole, hocu i ja deo te ljubavi !

Da preko bloga razmenjujem komentare sa celim svetom, da ih imam puno, jer zaboga moja sujeta je jaca nego kod drugih?!…

Da kroz izvestaceno pisanje  lazem prvo samog sebe, pa onda ceo svet? Da verujem vise od drugih u sopstvene lazi?

Mozda da: blogovanjem izbacim sav celodnevni stres kroz pisanje? Da kroz komentare i citanje drugih, opustim napete zivce koji samo sto nisu popucali po svim savovima? Da budem iskren i svi da me izbegavaju? Ili pak da nadjem neku sredinu, pa ni tamo , ni vamo. Sto kazu stari ljudi: nit smrdi , nit mirise !

Ili pak, da blogovanjem usrecim i sebe i one koji me citaju, koje ja citam i sa kojima redovno razmenjujem misljenja po svim pitanjima koja se postave pred nama. Sta s tim? Citam, komentarisem, pisem, komentarisu me…. i sta s tim?

Opet glavno pitanje: ,,Zasto da blogujem?,,

Ako imas ispunjen zivot u real time, zasta ti treba blog? Da na blogerski nacin, ili samo sebi svojstven, pokazes celom svetu kako si ti ovakav ili onakav, u zavisnosti kako te procitaju oni koji to rade? A citaju i napisano i ono medju redovima, pa se svi pronalaze i cekaju svoj momenat da ti skrenu paznju kako si pogresio i kako uvek ima neki bolji nacin…

Ako smatras da ti je zivot usran do bola, pa pokusas da kroz blogovanje to iskazes, vecina nema razumevanja, nadje se po neko iskren i usere te jos i vise jer ti komentarom da do znanja sve ono sto i sam znas, a ne smes sebi da priznas, nego trazis potvrdu, pa kad je dobijes onda ti je taj neko drugi kriv  a jos i gore ti bude kad ti na taj nacin otvori oci a ti i dalje neces sebi da priznas, nego ti je opet neko drugi jos i vise kriv, da ne kazem: naneo ti bol, na postojecu bol…

Ili mozda da pises samo o jednoj oblasti, da stvaras fan klub oko sebe, naravno da i ti budes deo takvih grupa, budes uvek tu negde, kao strucan, ni po babi , ni po stricevima. Da imas svoje misljenje samo kad je struka u pitanju, a da se nikad ne mesas u bilo sta drugo.

Ma kroz glavu ti se vrzma ponovo hiljadu misli, ali kao na pocetku, ni jednu da uhvatis i preneses na blog-papir.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

I da, napokon ti je sinula prava ideja: pisaces samo gluposti. Pokusaces da budes smesan, cesto praveci budalu od sebe, tek da zadovoljis i svoje i tudje apetite. Ljudi vole kad je nesto smesno, opusteniji su, a samim tim i tebi se pruza prilika da zajedno sa njima , svoje blogovanje pretvoris u jednu veliku sprdnju. Samo , koliko ce to da traje? Da li mozes dovoljno dugo da zasmejavas sebe? Na kraju, koliko ces ispasti glup, iako to nisi , u ocima drugih?

Sta? To te ne interesuje? OK

Ako te to ne interesuje, onda si sam svoj covek koji je definitivno spreman za ozbiljno blogovanje !!!

Zasto tako? Pa zato sto se desava da samog sebe ubijes u pojam svim ovim pametnim/glupavim pitanjima i u samom startu odustanes od blogovanja. Ako pak dugo blogujes , a zatim pred tebe izadju sva ova pitanja opet si sjeban i moze da ti se desi da prestanes, ili pak jos gora varijanta da ugasis i izbrises svoj blog.

Zato dragi moji: blogujete samo zbog i za sebe. Uvek ce se naci neko ko ce citati vas blog, neko ko ce komentarisati, ovako ili onako, neko ko ce otici odmah ili malo posle sa vaseg bloga, neko ko ce odmah ili malo kasnije stalno posecivati vasu stranicu.

Danas je neko tu, a sutra vec ne, dok je sutra neko drugi tu jer juce nije bio…

Internet je cudo. Sto rece jedan pametan cika- Mozete da se ne bavite internetom, ali se on vec bavi vama !

Tako isto i blogovanje, blogovi, blogeri. Ako ne kroz internet, ono kroz kuloare…Zamalo da napisem- kruzoke,lol…

I opet glavno pitanje ……………joj sto sa dosadan ! Koj moj samo postavljam pitanja? Koga to jos interesuje.

Blogujte ljudi, uzivajte u tome, a mozete se i ugledati na mene: kroz blogovanje  sam upoznao mnogo finih, dobrih ljudi u svom okruzenju, a internet okruzenje je ceo svet. Sa mnogima se druzim , a granice ne postoje. Obogatite se na racun blogovanja. Podelite svoja osecanja i ne zalite, jer svaki deo vase  slagalice uvek ce biti pronadjen, pozitivna energija se itekako prenosi brzinom svetlosti.

Optimizam, ljubav, muzika i sve nesto lepo neka bude vodilja kroz svaku napisanu rec !

Previse pitanja ubija svaki smisao blogovanja, zato ih ignorisite, a kad  pomislite na ono prvo i najvaznije, zastanite na tren, vratite se na svoj prvi post i svaki odgovor ce vam biti lep.

Voli vas Deda !

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

17 Comments:

  1. kada sam ja u pitanju nije baš tako, ali može nešto da se ukombinuje. u svakom slučaju hvala na savetima 🙂

  2. Svako bloguje iz svojih razloga. A saveti su uvek dobrodosli. Pogotovu od ovako iskusnog i priznatog blogera kao sto je Deda. A zamislite kolko jos saveta i korisnih stvari moze da se pokupi na BlogOpen-u. Piiiiiii.

  3. Deda, svaka ti je ka Njegoseva!
    Sve ovo je meni prolazilo kroz glavu, samo sto ja ne umem kao device da to rasclanim tako lepo, nego krenem i odemmmmm…tamo 🙂
    Imam potrebu da pisem, oduvek, drago mi je ako mi neki komentar da drugi ugao gledanja mojih misli, i posebno je drago upoznavanje ljuti sa neta. Zaista ima kvalitetnog i dobrog sveta.
    U svakom slucaju, nista lose u blogovanju ili bilo kojem drugom vidu druzenja sa net ljudima, zasada 🙂
    Pozzzzzzz Babi i Tebi.

    P.S.Imam otisak da smo blizu s godinama, pa sam malo zabunjena sa babanjem i dedanjem, al aj nema veze 🙂 Ja stala kod tetuskaje 🙂

  4. Drveni advokat
    Nema na cemu, zadovoljstvo je moje…

    Walter
    Ma ima da delimo savete , salvete, bedzeve… sta stignemo…lol

    Zelenavrata
    Samo pisi i uzivaj dok to radis !
    Fala za pozdrave. Deda je nick, a osecam se kao omladinac,lol…

  5. Za mene je najvaznije da covijek kroz cijeli proces blogovanja bude i ostane ono sto jeste.Da se ne osvrce na ono sta prolazi i sta se cita.Da pise jezikom srca i na samo sebi svojstven nacin.Razlicitosti su bogatstvo i kada se osijeti dosljednost sebi,ma o kakvoj temi da se pise,ja osjecam autenticnost i ljepotu pismenog izraza kroz njega.
    Biti bloger je dar da se nase razlicitosti i slicnosti sretnu i razmijene u polju bez granica.Kada covijek zivi ovako daleko,blogovanje je kao poklon,koji ima neprocijenjivu vrijednost.
    Vrijednost druzenja. 😀

    Deda,hvala ti za tvoj iskreni udio. 🙂

  6. Afrodita
    Najteze je ostati isti.
    I meni se svidja ta raznolikos i to me jako privlaci da citam dalje i dalje i dalje…
    Hvala i tebi !

  7. Pišem na različitim blog portalima već jako dugo.
    Imala sam mnogo komentara, mnogo blog prijatelja, ali i blog kritičara.
    Volim da se družim. Volim da pišem. Zato blogujem 😀

  8. Sonatica
    Dobrodosla kod Dede. Ovde se mozes opustiti i uzivati… Nema kritike, ima samo sale i komike…
    Sledeci put ostavi link u potpisu da bi te drugi mogli naci i citati, ja znam gde si…

  9. _Sjajno_ si opisao košmare jednog prosečnog blogera! 😀 Meni svakih 2-3 meseca dođe, kao što si opisao, da “pocepam papir” i oteram sve u 3lpm 😆 ali _nešto_ mi neda….. i tako čitave 3 godine! A valjda imam osećaj odgovornosti prema svom “detetu” šta li, ili u nekom deliću mozga znam da imam šta još da kažem i da bi mi bilo _daleko gore_ bez te prokletinje bloga! 😆

  10. Beogradoholik
    Jednom sam se preso i kliknuo na dugme za nepovrat, drugi put su me izbrisali kao gumicom, a ovo moje cedo ne diram pa makar imao kosmare svakog dana…
    Uostalom, zasto da ne ostavimo pisani trag kad nam se pruza mogucnost. Ni Hemigvej nije razmisljao drugacije, cak je kompenzirao spavanje za pisanje i uzivanje…
    Daleko sam od Hemigveja, ali sam blizu ideje, lol… 🙂

  11. ala će se zabavljati buduće generacije arheologa kad dodju do tone i tone hard diskova! 😮 😆

  12. Povecace se proizvodnja fizeva kako bi sacuvali dubokoumna razmisljanja svih nas… Dobra ti ova !!! 🙂 🙂 🙂

  13. Imaš pravo, Deda – treba blogovati zbog sebe. 😉 Biti svoj i autentičan. “Pisati jezikom srca”, što kaže Afroditta, “i na samo sebi svojstven nacin.” To je to.

  14. I, koje je pitanje na kraju? .)
    Setih se sad, da sam pre par godina imao na domacem (kako ti rece) agregatu, jedan blogić, više radi citanja nekih mi dragih a lokovanih, nego radi pisanja. Ipak, zamalo da odem u zatvor samo zbog imena bloga. Neka glupača sa univerzitetskom diplomom je mislilia da je našla manijaka – mene 🙂 Od tad sam ilegala.

  15. Koje je pitanje?

    Moze li odgovor i bez pitanja…

    NAGRADA !

    http://jadrankagavrilovic.com/?p=338

  16. Jbmti XX… vek. Otuđenost do koske. Ljudi. Vidimo se na face, twitu. Baci mi na mail, evo ti fleška, tu ima sve, …
    Jbmlga kako su ljudi živeli bez compa i mobtela.
    Nemam kome šta da kažem, svi su u nekom svom filmu. A i ja smaram svakodnevnicom.
    Zato, kada nisam u depresiji, napišem nešto.
    Možda neko i pročita.

  17. MilanM
    Nisi ti previse na netu, u online svetu kao neki od nas. Vise si u realu, vise si za zivi kontakt, pa je tvoja percepcija bas ovakava kakvom si je opisao.
    Elem, online svet ima svojih prednosti i u danasnje vreme definitivno donosi veci oblik socijalizacije od bilo kojeg realnog primera. Prosto, danas je potrebno mnogo manje vremena i para za neke stvari koje u realu prosto nisu moguce. Samo je stvar odluke i stanje duha u trenutku razmisljanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *