Štrajk prosvetnih radnika Srbije, dan posle, iz ugla čoveka sa najskupljom ulaznicom

Štrajk prosvetnih radnika Srbije (2011), pokazao je svoje lice i naličje.
LICE:
-prosvetni radnici su izašli iz svojih mišjih rupica, podigli svoje glasiće i udruženo stali ispred gomile besnih, razjarenih mačaka medju kojima su prednjačile mačke koje predstavljaju vlast u ovom malom serpskom seocetu, tik iza njih po koji roditelj koji se više sažalio nego što je čekao svoj plen…
-prosvetni radnici su se baš potrudili da razjarene mačke dovedu do takvog ludila da su se one ukakile od smeha, prepustile malim mišićima da sami sebe pojedu i tek onda krenule na već otupelu, sada već gomilicu debelih i slasnih tupavaca. Eto, u toj maloj, malecnoj gomili malih tupavaca i mene, ponosnog, istrajnog i nadasve miša rukovodioca koji posle silnih godina jedenja govana u prosveti zna mnogo više od ostalih. Zakon u malom prstu, a prst van nosa…
-predvodnici prosvetnih radnika, neki sa prstima u dupetu, neki sa prstom u nosu, a neki sa glasnogovornicima pred sobom uzvikoše u jednom trenu: JURIŠ!!! Ali, na uzviku se završi, dok eho toliko odjekivaše serpskim seocetom da se od silnog urlika više uplašiše mišići maleni, no silni i premoćni „neprijatelj“…


-razjarene i besne mačke tu ispružiše po koji noktić, tek radi provere svog glavnog odbrambenog sredstva za kasapljenje. Zasjaše na suncu, prvih prolećnih dana, strašni i dugački nokti kao bičevi božji pred gomilicom, sada već izgladnelih, promrzlih i medjusobno razjedinjenih malenih malecnih mickavih mišića, koji još više ustukoše, povukavši se do kućice. Neki glavom bez obzira uleteše u kućice svoje, tople, u zagrljaj najmilijih, tražeći pažnju, empatiju i opravdanje za svoj STRAH!
-ono malo njih što su hrabro stajali pred gomilom besnih, razjarenih mačaka, tražilo je podršku od medija, od svih drugih milih i nemilih, sve patetičnije i sa većim suzama u očima. Ali podrške ne beše, no se sila milih i nemilih na njih obruši više no gomila mačaka. I bi čudo, ostaše u još manjem broju. Medju njima ja, pametnjaković, predstavnik ponosnih prosvetara, sa entuzijazmom, elanom i nadom u bolje sutra. Jeste, siktao sam i pokazivao zube mačkama.
-A onda ustade jedna, za njom druga, pa i ostale razjarene, besne mačke, krenuše ka mišićima koji se u tren oka razbežaše kud koji. Ostadoh sam, oči u oči sa celim sistemom, svom gomilom mačaka koje isukaše svoje kandže. Ja hrabar, krenuo ka njima, ali se ne daju, ni za pedalj, bez straha, bez pardona…sve one na mene jednog, ja sam samcijat . Bez noktića, bez snage, bez ikakvih izgleda na uspeh bilo koje vrste, samo sa PONOSOM, sa čistim obrazom, praznim džepovima i punim srcem.
-od 1600 škola u Srbiji, jedino škola u kojoj ja radim nije primila platu. Od svih silnih direktora, predsednika sindikata u vrhu i dnu, jedino sam ja magarac koji nije u sistemu sistema ove pravne države. Od svih obećanja, Zakona i velikih reči, sve se svelo na metlu i mrtva slova na papiru. Sam protiv svih je nemoguća misija. Sam sam ostao u krugu gladnih, bez ikakve zaštite, bez ikakvih šansi da pravdu i Zakon dokažem narednih milion godina.
To je lice Srbije, to je lice prosvetnih radnika Srbije, to je lice našeg sistema, to je lice!
NALIČJE:
-prosvetari su po ko zna koji put dobili šamarčinu od koje se godinama neće oporaviti i to od onih koji zastupaju upravo prosvetarske potrebe, od Države, od Vlade, od ujedinjene javnosti koja nije čula niti jedan zahtev do trženja prokletih para.
-prosvetari su nezaštićena vrsta budala koja ne ume da se organizuje, nikada i nikad neće biti složna, u kojoj vlada sujeta, samoživi lični interesi i pojedinci koji je vuku na dno.
-prosveta u Srbiji više ne postoji i ovo je bila odlična prilika da joj se zatre osnova i ono malo ponosa što imaše časni i pošteni prosvetni radnici.
-povukoše se pametni, voljni, idejni ljudi da bi ustupili mesto nekim drugim, snažnijim i ovovremenski sposobnijim „ljudima“.
-sada roditelji i cela javnost mogu prosvetne radnike da pljunu, šutnu i šta god im padne na pamet učine bez ikakvih posledica.
Gde sam ja u celoj ovoj priči? Ostao sam sam. Ostao sam sam pred gomilom besnih, razjarenih mačaka s jedne i znatiželjnih mišića s druge strane. Ovi prvi bi da me pojedu, a ovi drugi da to snime mobilnim i puste posle na YouTube za primer kako ne treba da se busamo u grudi pred silom.
Danas sam ponudio svom kolektivu ostavku na mesto direktora, kao moralni čin pred kapitulaciju. Oni su to odbili jer su uz mene, jer poštuju sve što sam dosad uradio i jer su svesni da moju decu neće imati ko da hrani narednih sto godina dok isteram pravdu i dokažem da nisam kršio zakon. HVALA im na tome! Zajedno smo izgubili jednu tešku i neravnopravnu bitku.
Hvala i svim mojim divnim prijateljima koji su se uključili na društvenim mrežama i dali bezuslovnu podršku celoj ovoj pretužnoj priči, u kojoj se završetak izgleda znao na samom startu.
Hvala i mojim divnim prijateljima iz Beograda, Niša, Bora, Zaječara, Kragujevca… koji su me zvali telefonom da mi pruže podršku, a većina da me obavesti šta me očekuje u narednom periodu ako se ne okanem ćorava posla.

Svesno sam uradio do sada gomilu stvari i svesno sam sada prihvatio da ostanem bez posla zbog…
Pa naravno, odgovor je: „Zbog da jedem govna!“
Tako jednostavno, a tako dubokoumno.
Jednog dana ću i ja biti tako pametan, elokventan i nadasve u mogućnosti da me citiraju, da me stavljaju u referentne okvire …
Do tada je ostalo da izgubim ovo malo ponosa i čistog obraza, da udarim još nekoliko puta glavom u zid i da, po ko zna koji put nanesem svojoj porodici nesagledive štete, kao i do sada. Hvala i mojoj ženi koja me trpi sve ove godine i koja ne ume da objasni deci zašto ne idemo na more, zašto nemamo mogućnosti za neke druge stvari i zašto treba da budemo zadovoljni onim što imamo. Jer, zaboga,  ipak imamo više od nekih drugih.
Moj sin je već dovoljno veliki da razume zašto gomila mladih intelektualaca odlazi da pere sudove u drugim zemljama. Ostaje mi da slušam njega i njegove drugare jer su izgleda današnja deca pametnija od nas iskusnih. Deca znaju da su vrednosti Velikog brata jače od bilo koje diplome i da se sa malo sexa ispod čaršava može zaraditi kudi kamo više nego učeći celog života i prenoseći svoje znanje drugima. Deca znaju da sa malo dvorskih budalaština, svesnog vredjanja na različitim osnovama i članskom karticom vladajuće garnisere, može da se profitira više nego da celog života glumimo profe, autoritete koji to nisu zadnjih 20 godina… Deca znaju da će grandovski da napreduju, a da će izgubiti vreme u štrokavim, hladnim učionicama bez wi-fi, bez normalnih stolica i sa prljavim klupama. Deca znaju prečice i rado ih koriste.
Ja učim polako. Već koliko danas počinjem da gledam sve rialitije, prestajem da čitam glupave knjige i krećem u razmatranje ponuda kako bhi i ja bio Gospodin Član, sa dva prsta izvučenom partijskom knjižicom. Ona mnogo više vredi od one iz Mense, od one iz glupave i dosadne biblioteke…
Ne libite se da me pljunete, pljunule me moje kolege, što ne biste i vi…I da, osećam se bedno, jadno, smrvljeno, osećam se odvratno, porasle su mi uši i podšišan sam kao ovca…Makaze drugi u rukama drže i vešto šišaju…

p.s. Izgleda došlo zadnje vreme kad unakažavam svoj blog nečim o čemu nikada nisam pisao?! Šta se to dešava ne znam, ali ću videti zašto je sve ovo dobro. Vreme uvek pokaže ono što ne vidimo odmah i sada.

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

33 Comments:

  1. Deko,jako mi je zao da je sve ispalo tako kako je ispalo.
    Ne znam sta bih drugo rekla….
    Drzi se! Tu sam ako nekako mogu da pomognem…

  2. Neću da te pljunem nikad!
    Znaš da te razumem skroz i podržavam te, iako znam da se biješ sa vetrenjačama, ovde.

    Jako mi je žao što ti se to dešava.

    Ti i tvoja porodica ste jedni od najboljih ljudi koje ja imam privilegiju da poznajem.

    Jebem ti državu, ovu, baš baš!!

  3. Kada bih znala šta da uradim da bi ti bilo bolje, veruj mi da bih uradila.
    Ovako, mogu da kažem da mi nije žao što si za neke tek sad, a za mene odavno, ostao čovek.

  4. Firstname Lastname

    I ja sam tu, sve pratim danima ali ne znam kako bih mogla da pomognem pa se i ne oglasavam. 🙁
    Sto rece jedna moja drugarica:”ovu je drzavu trebalo davno ukinuti”. Reset je neophodan.

  5. E deda, deda, bas si tele…

  6. Podići ćete se iz pepela i razjuritu gamad!
    Ja u prave prosvetare i dalje verujem. Okupite se, ujedinite se! Pozovite i sve nas ostale, uz vas ćemo stati!
    Bitka jedna, dve, moš nisliti!

    Gore glavu!!!

  7. Po ko zna koji put u zadnjih nekoliko godina kažem

    “This is not a life we ordered”

    Jbg 🙁

  8. Ja samo da se javnem da pratim, da sam tu, i – kao i svi ostali – samo kažite ako šta možemo :(.

  9. Jedno veliko, veliko UF! od mene.
    Baš tako, nadam se da će vreme pokazati.

  10. meni je, što se tiče ukupne situacije sa štrajkom prosvetara, najžalije što je najglasniji bio zahtev za povećanjem plate
    time su vas i ugušili
    to je i mene zakačilo, pa i pisala sam o tome, da

    samo je trebalo gurnuti platu u drugi plan, trebalo je pobuniti se zbog tretmana koji prosvetari imaju, zbog očajnog stanja na društvenoj lestvici na kojoj se nalaze – a ovo je mnoogo važnije od plate! to što nastavnike može da šutira, pljuje, psuje, gađa, vređa ko stigne i kako stigne – to je problem!
    ne plata, lako je za platu
    jebeš ti, bre, tu platu, pa kolika god da je, kad te neko tretira kao stoku!

    i naravno da su taj zahtev za povećanjem plate iskoristili protiv vas. narod je besan i gladan i žedan i razočaran i ponižen. desilo mu se sve što je moglo da se desi
    a onda se tu nađu još neki prosvetari da traže veće plate
    ma nemoj
    (nadam se da razumeš da je ovo poslednje bilo sarkastično)

    i tačno je, lako je biti general posle bitke
    i govoriti – trebalo je ovo, trebalo je ono

    šta će od svega biti, pokazaće vreme…
    tebi, deda, od srca želim sve najbolje
    i budi jak – a mi smo tu, ne iza tebe, nego ispred, u prvim borbenim redovima 😉

  11. Bolje i magarac, nego li mišić.
    Nemo se sekiraš, zahvaljujući TV Bor, UPRS, tvoj nastup videla cela Srbija. Pre ćeš ti da budeš premijer.

  12. Djurovski
    I meni je žao, ali mi sami sebi nismo znali da pomognemo.
    Veliko ti hvala na podrsci, znaći mi puno!

    Ivana
    Znaš da te volimo. I sama imaš svoje probleme u ovom trenutku i moraš da se boriš. Vidiš mene, imaš primer, pa uči na drugima, nikad na sebi. Bolno je i ovako i onako… 🙁

    Suske
    Samo budi tu kada si potrebna, ništa više, ništa manje.

    FrstLast
    Znam da si tu i da pratiš, vidi Deka sve. Hvala ti. Dovoljno je da si tu, u ovom trenutku ne možeš pomoći.
    Reset je potreban, ali umesto države, resetujem sebe u ovom trenutku!

    drug Dobrica
    Tako se i osečam… 🙁

    Rada
    U ovom trenutku je to preteško, skoro nemoguče, neponovljivo. Možda za jedno 20 godina?

    Cuber Bosanka
    Verujem da je kod vas bolje? Al malo sutra, jel da? 🙁

    Zubarica
    Hvala na podršci i pračenju. Znam da si tu kao i veliki broj drugih. Jako mi znaći!

    Jasna Kamatović
    Vreme uvek pokaže sve ono što mi ne vidimo u ovom trenutku.

    Sandra Zmua
    Hvala ti puno. Ispalo je upravo tako, pare su bile u prvom planu a to je servirano kroz medije a kasnije i kroz sve ostale zahteve nekeko uvek u prvom planu. Pare su i uticale da ovaj protest propadne.
    I sam sam mislio da mogu biti general, ali sam polomio zube u ovoj preteskoj borbi. Posle svega, nemam vise reci i snage u ovom trenutku da bih bio general. Puko(vnik) sam kao zvecka 😛

    MilanM
    Znas da mi nije stalo da me gledaju i da se eksponiram, koliko je i tebi i meni bitno da svima nama bude bolje.
    Znas, obecao sam da vise necu u proteste, evo pojedoh svoje govance. Dokle? Ni sam ne znam. Uvek ima za nesto da se borimo i da protesvujemo.
    Ali je to marginalno koliko mozemo da ucinimo na drugaciji nacin i to je ono sto me drzi sve ove godine. Naravno da sve to ne bih mogao bez iskrenih prijatelja oko sebe, na interenetu.
    Situacija je kristalno cista.

  13. Hajde da srocim to ovako…
    Imao sam cast da su mi “onomad” predavali i sjajni profesori, gospoda, kojima je glava bila i van udzbenika i vaznija od guzice i blagoutrobija.

    Citajuci ovo, shvatam da takvog sveta u Srbiji jos uvek ima.

  14. preslicavanje
    Divan komentar, hvala ti!

  15. Znam da je ekonomski mozda glupo, ali sam bas srecan sto si izdrzao do kraja.
    Za tebe ce posla sigurno biti, ne brinem se puno, i zato se samo nadam da ce se pokazati da je ovaj tvoj potez bio vredan rizika, stresa i nervoze.
    Stvorice se uslovi, siguran sam, u kojima ce se tvoj potencijal ostvariti i u kojima cemo zajedno graditi skolstvo kakvo nasa deca zasluzuju…

  16. Браво Деда, опр’о си и погодио суштину. Респект.

  17. Deda čast mi je što te poznajem! Izuzetan si čovek i ako na bilo koji način mogu da pomognem tu sam!
    Iskreno se nadam da će se ipak sve završiti na najbolji način!

  18. Ako nista drugo, ja znam kako ti je kao i sve tvoje druge kolege. Ako nista drugo, sad mi jos vise drago sto mogu drugom da nazovem coveka koji mi je direktor a borio se za mene…Ako nista drugo, drago mi je sto poznajem coveka koji je ostao zadnji da brani zakon koji su pisali oni koji su ga i prekrsili…ako nista drugo, Deda, mi smo uz tebe, u pravu si bio svakog trenutka, svakim gestom, svakim korakom,a para vrti gde burgija nece i to bukvalno…

    Zao mi je sto je tebe sve to snaslo, ali mi je drago da sam u kolektivu gde mi je nadlezni takav covek, to se retko vidja…

  19. Ja sam oduvek bio uz pobunjenike, a kada se pružala prilika i jedan od njih. Znam da nije uvek praktično, ali ništa nije uzalud.

    Refren jedne pesme polako počinje da mi se pretvara u himnu i uvek mi sve pretvori u nešto lepo:

    “Znam da nije san
    kad cemo podici glavu
    i shvatiti da postoji dan
    novi dan
    i da ce osmeh
    da nam se vrati na lica.”

    Ne znam koliko voliš ovakvu vrstu muzike ali možeš poslušati celu pesmu ovde: http://www.youtube.com/watch?v=1sQ4lNkAFZ4
    Mene uvek vrati na noge.

  20. deda, znas i sam, pricali smo na twitteru, da je meni malo dopizdio vas strajk. Zato sto sam uverena da iz njega niko nista nije dobio, ponajmanje deca.
    Strajk nije dobro vodjen, sindikalne “vodje” su verovatno svoje licne interese stavile ispred opsteg dobra, kao sto se realno, od zahteva za plate nije culo sve ono drugo i bitnije sto je za promene u prosvete (a i to ste koliko sam shvatila trazili).
    Ono sto mene u celoj prici, uprkos svemu raduje, sto jos ima ispravnih, vrednih i moralnih ljudi poput tebe, kamo srece samo da ih je vise na pravim mestima i sa pravim uticajem.
    Tebi skidam kapu na doslednosti i obrazu, kao i svim onim divnim ljudima i nastavnicima, a imam ih mnogo u okruzenju i medju prijateljima i nadam se samo da cete biti brojniji i da ce moja deca imati srecu da uz takve odrastaju – ja se jos s ljubavlju i neznoscu secam svoje uceteljice i ubedjena sam da je imala veliku ulogu u mom shvatanju obrazovanja :)))

  21. Pećko Pivo, Bedno Piskaralo
    I meni i mojim kolegama je bilo tesko, ali smo se dogovorili da se snadjemo kako umemo i znamo i da istrajemo.
    Fora je sto je juce bio zadnji dan za isplatu i to je napravilo svima problem. Fora je sto bi morala da intervenise budzetska inspekcija. Puno je fora, a realno, preksio sam Zakon.
    Hvala tebi, tvoj komentar je meni kompliment. I sam verujem u sebe, a kada jos neko poput tebe i svih ovih divnih ljudi iskreno veruje u mene, daje mi podsticaja da istrajem u svemu i budem jos bolji.
    I ja verujem da ce se stvoriti uslovi u kojima ce biti idealno raditi. I to me drzi tolike godine, medjutim, kada vidim posle par dana i analiziram sve ovo sto se desilo poslednja dva meseca, gubim nadu, skeptican sam i ovako osamaren ne bas siguran da u Srbiji moze ici na bolje, konkretno u prosveti.

    Strajk zaista nije dobro vodjen. Mogao je mnogo bolje. Medjutim, druga strana se posluzila svim mogucim sredstvima da porsvetare predstavi upravo onako kako ih je celokupna javnost u Srbiji i ivdela: bahate, neradnike, ljude koji traze preko leba pogacu, a kao slag na tortu je i Oljina emisija u kojoj je ona ta koja je zastupala prosvetare, a ovi njeni gosti su bili jadni da bi bilo sta doprineli… Mediji, konstantan pritisak, veliki broj direktora koji je postavljen po politickoj osnovi i koji nemaju obraza, kao i veciti strah preslabih prosvetnih radnika.
    Prosvetni radnici ne umeju da se bore, oni se celog zivota obucavaju da obucavaju druge, da druge izvode na pravi put. Samo sebi nikada nisu bili dobri.
    Prosveta nikada nije bila placena, i svi oni koji rade u prosveti mogu se podeliti u par grupa: ljudi koji zaista vole i cene svoj poziv i oni su najbrojniji, ljudi kojima je prosveta prolazna stanica i koji rade fakultativno i oni ljudi koji su zalutali u prosvetu, koji su uhlebljenje nasli negde gde je njima bolje, gde imaju nekog svog partijskog ili po liniji rodjaka, i oni najgori koji nemaju blage veze i ne znaju gde se nalaze, a na zalost ima i takvih. Kao i u svim bransama, tako i u prosveti postoji kukolj, ali je on u manjini (zelim i zaista verujem u to)…

    Ima pozitivnih primera, ima i negativnih. Sve sto je negativno brze nadje svoj put do usiju i ociju javnosti, a sve ono sto je dobro, zataskava se raznim aferama iz prosvete, estrade, politike i dr.
    I da, poznajem i postujem veliki broj prosvetnih radnika koji zavredjuju veliki paznju, nikako pljuvanje i osudjivanje.
    Postoje ljudi u prosveti koji su na pravim mestima i nose veliki deo srpske prosvete. Medjutim ima i onih koji se bave politikom, bave se sobom i samo svojim licnim interesima i oni ne treba da budu tu gde jesu, ali je u Srbiji politika ta koja diktira sve i jako je tesko podici glas protiv masinerije.
    Danasnji klinci, predskolci i oni najmanji na pitanje sta ce da rade kad porastu, kazu: bicemo politicari, bicemo pevacice, bicemo u Velikom bratu. Niko vise ne masta o tome da bude profa, uciteljica. To je proslo davno vreme i to je cinjenica. Kod nas u Srbiji okrenute su vrednosti na glavacke.
    Dok sistemski ne resimo mnoge stvari, necemo se pomeriti ni za pedalj napred.
    Mozemo samo da nazadujemo i propadamo dublje u mulj…

    bjuti
    Volim sto te vidim ovde u ovom trenutku, jako mi znaci!

    Verkic
    Kao sto odgovorih Pečkom Pivu i Bednom Piskaralu
    videcemo. Za sada tesko da ce ici na bolje.
    Hvala na podrsci!Lavica si!

    Panky
    U istom smo kotlicu brate Panky. Isti lebac jedemo. Hvala na istrajnosti i postovanju, hvala na podrsci. Hvala tebi, hvala celom kolektivu. Bez vas i mene ne bi bilo ovakvog! SIGURNO!

    Zoran

    Predivna pesma, jos divnije kada vidim da si ovde…Hvala na podrsci, znaci mi.

  22. Mnogi borski učitelji, nastavnici i profesori, rekli su mi da bi voleli da im ti budeš direktor.
    Da li ćeš, najmanje je važno.

  23. Pingback: Kako napraviti popularan blog post? | adriatalk.com

  24. Ne znam zaista kako da pomognem.

  25. Kad sam nedavno na tviteru (pola u šali, a pola u zbilji) rekao jednom tvom “starijem” sugradjaninu – kako “OVE LOPOVE” treba kazniti onako kako ih najviše boli (na izborima)- on je užasnuto rekao: “Da glasam za Tomu? Pa nisam valjda uradio lobotomiju…”

    E – ja jesam! Glasaću i za crnog djavola, ako treba… Dok god ne shvate šta nam rade… Jedino ozbiljna pretnja – i ozbiljan angažman mogu nešto da promene. Ovako imaju utisak da mogu da nam rade šta hoće – koliko god hoće (jer nemamo alternativu). Zar zaista nemamo? Sećam se kako je u Italiji 70-tih i 80-tih padala vlada svakih par meseci. Belgijanci je nemaju godinu dana, i? Ljudi žive i razvijaju se. Mi definitivno imamo vlast kakvu zaslužujemo (sasvim u skladu sa ilustracijama tvog posta). Zato što smo kukavice, i zato što smo glupi. Ili smo samo uspavani? Hrabrosti ćemo skupiti, a videćemo da li ćemo se probuditi…

    Glupost se – na žalost – ne leči…
    .

  26. Znas da sam daleko, ali za Sanju i Tebe nikada!! Pratila sam danima na twitteru i svuda gde je o tome bilo reci sve sta se desava, ruke su mi vezane, ali srce je tu, uz vas sam!
    Danas sam te spominjala, ma videces.Nazalost vrednosti se kod nas ne cene,Ti si uz sve muke pokazao da si bio i ostao covek. Volela bih da mogu da pomognem!

  27. Podrska za kolegu. Nije ovo ni prva ni poslednja bitka ali sigurno bolno iskustvo. Retko sta citam dva puta a ovaj tekst sam procitao vise puta.

  28. MilanM
    Od onog tvog teksta sam se stvarno najezio. A od ovog strajka porsvetnih radnika sam se iznervirao. Jedina satisfakcija mi je postovanje mojih kolega i mnogobrojnih prijatelja iz On i off sveta…

    Uros
    Dovoljno je da si ovde i da imas dobre volje.Tnx

    Miodrag Ristic
    Kako radimo tako ce nam se i vratiti! Tako i drugi…

    Vihor
    evo spota:

    Sarah
    Ti si tu godinama kao i jos nekoliko predivnih ljudi sa kojima imamo zajednicki kontakt i koji nam uvek daju krila kada je to potrebno, kao i ti sada. Pomazes a da nisi ni svesna, veruj mi!!!
    Hvala ti!

    Goran
    Dragi kolega, da je vise ljudi poput tebe, Slavise iz Majdanpeka i jos nekoliko koje poznajem, ovaj svet bi bio drugaciji, nasa profesija bi bila postovana i znalo bi se sta se i kako radi.
    Ovako, moramo biti jaki i strpljivi i sacekati da izadjemo kao pobednici iz neke naredne prilike, bitke.
    Hvala ti !!!

  29. Tekst me rasplakao sto uopste nije lose, obzirom da sam mislila da to vise ne mogu, bar znam da ima jos ljudi koje funkcija ne unisti, vas stav vraca nadu, ne odustajte zbog sacice ljudi koja zna zasto je nas poziv vazan. Uciteljica sam, imam troje licne dece i trenutno dvadesetdvoje ucim, jednu generaciju u srednjoj skoli i jednu na fakultetu i zbog svih njih sjajnih, buducih ljudi nemam prava da budem u misijoj rupi, a znam da se ne moze sam medju zveri.

  30. Uh, koliko kasnim, nisam čitala blogove nedelju dana koliko sam bila u Beogradu kod bratanca bebanca.

    Kao prvo, Deda, želim ti da se što pre oporaviš od ovog udarca i da ponovo budeš nasmejan, raspoložen i pun pozitivne energije kakvog te znam.
    Drugo, ne znam detalje o štrajku ali znam da je povećanje plata svima zvonilo u ušima i nerviralo nas iz jednog prostog razloga: nisu svi prosvetni radnici kao ti i retki koje ja poznajem, pre ste vrsta koja izumire. Uglavnom su nezainteresovani, bahati i/ili precenjuju sebe pa su nam deca neobrazovana u odnosu na vršnjake iz okruženja. To onda pravi problem – zašto povećati plate nekome ko ne radi dobro svoj posao?

    Zahtevi koji su bili gurnuti u drugi plan su sigurno mnogo važniji a ja ne znam da li je to urađeno namerno. Znam da treba mnogo rada, prvenstveno u vrhu države (zna se odakle riba smrdi)pa onda dalje do svakog učitelja ponaosob, da bi deca naše dece imali dobre učitelje. Do tada, pamet u glavu, **** uza zid.

  31. Pingback: Bebika » 365 lepih dana – reka optimizma

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *