Toplotni sok

Prica iz Afrike

Tamo negde prvi deo price, procitajte pre ovog dela (klikni na naslov/link)



Toplotni sok

Za nase prilike normalno obuceni, avionom smo krenuli tamo. Avion je napravio nekoliko krugova pre sletanja, a onda je dugo drzao vrata zatvorena, iako sam kroz prozor video da mali autobusi vec spremno cekaju na pisti da preuzmu putnike.

A onda sam doziveo SOK. Kako su otvorili vrata od aviona, tako je nekoliko ljudi odmah palo u nesvest. Umivali su ih hladnom vodom i pokusavali da ih povrate. Ostali su stajali tako zateceni, ne verujuci svojim ocima sta se desava.

Sve nas je u sekundi oblio znoj. Svakom putniku su dali veliku flasu obicne vode i uputili nas na autobuse. U njima nije bilo hladjenja, jer su vozili  samo do aerodromske zgrade.

Tamo je bilo prijatno. Temperatura je bila kao kod nas pre polaska. Ipak mi je bilo prevruce i garederoba mi je postajala preteska. Brzo smo prosli kontrolu i krenuli ka autobusima koji voze dalje.

Svaki ulazak i izlazak iz prostorija bio je sok kao kad su otvorili vrata aviona. Ljudima je bilo tesko. Neki su plakali i proklinjali dan kad su odlucili da krenu za malo vise para… A ovde su pare, tj. kolicina istih bili primarni cilj zbog kojeg su psovali u sebi, da ih ne cuju drugi.

U autobusima je bilo prijatno. Klima je radila fino i odrzavala neku normalnu temperaturu. Mislim, nismo padali ko snoplje, kao kad smo napolju. Putovali smo brzo, jer je put od 240 kilometara imao samo dve ( ??? ) krivine, prav ko da je nacrtan.

Dali su nam neke pecene pilice tako strasno zacinjene da ih je jedva ko probao, a kamoli jeo. I to svakom putniku po jedno. U busu je smrdelo od njih i malo nas je uspelo da ne baci peglu. Zamolili smo vozaca da stane da obavimo “one” poslove, ali je to bio potpuno pogresan potez . Napolju smo popadali ko muve.  Ko oni sto ih streljaju u ratnim filmovima.

Mislim da smo tu noc svi bili budni. Ja sam spavao na jednom od kofera, ako se to moze nazvati spavanjem… Bilo mi je muka, a znoj je curio sa mene kao da sam pod tusem. Secam se da sam bio uzasno gladan, a da ono jebeno  pile nisam mogao ni da pogledam. Neko mi je dao par zalogaja nekavog bljutavog sendvica, koji mi se cinio vrelim.

Sve je bilo vrelo.

nastavak ->Home sweet home ( procitajte nastavak, kliknite na link kojise nalazi s pocetka ove recenice 😛 )

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

8 Comments:

  1. Verovatno na kraju priče otkrivamo čiji je ovo putopis! Čekam nastavak 😉

  2. tkricu ti odmah: putopis je licno moj … Nema lazi , nema prevare,lol 😛

  3. Koliko si godina imao?

  4. Firstname Lastname

    hehehe… KV registracija :mrgreen:
    Kakav si ti car Deda! 🙂 🙂

  5. Deda,kada je to bilo? Mislim na godine … ❓
    Dobar ovaj bus sa isturenom klimom! 😆

  6. citajte dalje pa ce te videti i naci odgovore na sva pitanja,lol 😛

  7. Pingback: How Not To Install An Air Conditioning Unit | Air Conditioning Blog

  8. Pingback: Kakav zakon, strasan zakon - D E D A B O R

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *