Zajedničko svim ljudima je LJUBAV

Pre nesto više od 20 godina odbio sam otvorenu ponudu jednog muškarca.

Hteo je da zakaže sastanak i da se  druži sa mnom, da izadjemo negde u grad.

Sećam se da mi je to sve bilo toliko iritantno.

Puno puta kasnije razmišao sam o svim onim devojkama koje su mene odbile, kako sam ja njima bio iritantan i odbojan.

Ta iskrenost je u meni tada izazivala bes i nagon na fizički obračun izmedju dva muškarca. Nisam ni pomišljao da on sebe ne gleda na isti način na koji sam ga ja tada video.

Sada posle toliko godina mogu za sebe da kazem da sam tada bio glup. I kada se setim te situacije, vidim sebe koliko sam bio nespreman da se suočim sa nekim stvarima koje su više nego ok.

Sada imam sina koji se busa u grudi i kome moram da otvaram oči mojim iskustvom.

Evo šta ja to pričam svom sinu:

-svako treba da ima pravo na svoj izbor! U svemu pa i u ljubavi i izboru polnog partnera.

-ne treba zabranjivati bilo kakvu potrebu onim ljudima koji žele javno da pokažu svoja interesovanja.

Na sve to treba gledati sa lepše strane a njih je mnogo, mnogo više nego onih ružnih.

Elem, imamo predivne gradove, prelepe devojke i predivne mladiće. Imamo odlične povode i svaki skup koji propagira ljubav na bilo koji način je povod koji nema osnove zla, naprotiv, ljubav je dominantna. Svako narušavanje iz bilo kojih pobuda propagiranje ljubavi dovodi do netrepeljivosti izmedju onih koji javno pokazuju ljubav i onih koji ih javno mrze zbog toga što ovi imaju potrebu koja je za njih strana.

Potreba da nekoga pretučemo samo zato što ima interesovanja ka istom polu pa još javno to pokazuje je za svaku osudu. Ne treba ići čovek na čoveka, medjutim vekovni ratovi izmedju ovih i onih, pokazuju da je čovek čoveku najveće zlo.

I pored činjenice da nas balkanizam nije još spreman da prihvati ovu pojavu od koje mnogi imaju velike koristi kroz , najpre ili na prvom mestu: ekonomski dobitak, pa tek posle i kroz druge činjenice, a dovoljno je da malo mućnemo glavurdama i pogledamo brojke i ono što nije merljivo, često se pitamo zašto „oni“ imaju i dalje potrebu da ipak urade sve to za šta znaju da će biti belaja. Znači svesno i totalno na sva zvona.

Potreba je više nego očigledna: dok god mi ne budemo prihvatili paradu i sve ljude koji imaju te potrebe, dotle će svi oni inistirati na tome.

Onog trenutka kada budemo prihvatili, svi zajedno imaćemo velike koristi. I kao pojedinci i kao društvo i kao država.

Pojedinci će imati priliku da iz prve vide da postoji i raznolikost u takvim radnjama i shvatanjima. Društvo će imati ekonomsku korist kroz dobitke iz turizma i sličnih grana jer na prajdovima neće dolaziti samo srpski gejevi već će doci gomila turista istih ili razlićitih opredeljenja koja će želeti da ućestuje kao gledaoc ili kao direktni učesnik. A imajući u vidu da su svi sa osnovnim potrebama da pojedu, popiju, obuku ili navuku, da im treba prevoz, smeštaj, prenoćište i sve ostalo, ojha…

Država će imati korist jer će privući i gej ulagaće kojih je danas ravnopravan ako ne i jaći broj u razvijenim zemljama. Imaće otvorene granice i biće primamljivija od drugih zemalja iz okruženja.

Ovo je samo jedan od razloga ZA! A ima ih mali milion.

Medjutim, problem u našoj maloj Srbijici je sistem koji nije uredjen i gde svi žele da se sklone od ozbiljnih problema i odgovornosti. Zbog takvih, sasvim je razumljivo što imamo tenisere na najvišim pozicijama jer ni sami ne znamo drugaćije nego da nas šetaju kao tenisku lopticu i da nas prebacuju preko mrežice levo desno, od jednog do drugog.

Mi to šetanje („protivnika“) radimo mnogo bolje nego bilo ko na planeti. Pravi smo majstori da i najmanje i najlakše pretočimo u najveće i najteže.

I još pričam sinu:

-mama i ja pokušavamo da na tebe i sestru utičemo tako što vi obostrano dobijate istu količinu pažnje, ljubavi i svih drugih potreba koje imate. Na vama je da birate.

Ne mogu da mu opišem kako izgleda ljubav dva muškarca ili dve žene. Ali bih voleo da odemo zajedno na gej paradu i vidimo kako izgledaju ti divni ljudi, kako su obućeni, kako izgledaju, šta to oni rade i kako to rade.

Posle toga bih i sam znao još ponešto da kažem deci onako iz svog iskustva.

Moja deca bi imala saznanje da pored muško ženske ljubavi postoje još neke. Imali bi mogućnost da biraju da li će prihvatiti model svoje porodice ili model nekih istopolnih porodica.

Ali bi imali saznanje i barem neko iskustvo.

Ovako imaju dnevnu štampu koja 50 dana unapred poziva na linč neistomišljenike. Unapred osudjuje i opravdava unakažavanje ljudi, imovine i predivnog grada Beograda ( u ovom slučaju).

Saznanje da postoje neke službe u sistemu koje se već sada ogradjuju od odgovornosti i prebacuju je na sve nas jer je kolektivna odgovornost najbolja u situaciji kada smo sami krivi što živimo na ovom geografskom položaju.

Ja sam moju sekiru odavno zakopao. Sada umesto nje koristim mozak, iskustvo i nadu da je ljubav nešto najlepse što se ljudima dogadja u nekom periodu njihovog života. Nekima i više puta.

Svoju ljubav sam namenio svojoj ženi i uživam u tome. Ako mogu javno da je iskažem, sasvim dobrovoljno i od srca želim da i drugi ljudi nesmetano defiliju ovim prostorima i pokazuju LJUBAV kako su je oni zamislili.

Ali nisam spreman da gledam nasilje, da trpim nasilje i da delim nasilje.

U petoj deceniji svog života prošao sam nekoliko ratova, bombardovanja granatama i gomilom gluposti i povrh svega nemaštinu koja i svu moju okolinu povredjuje mnogo više od svega.

Toliko rana, toliko ožiljaka i izgubljenih stvari na osnovno preživljavanje, ne dozvoljava mi da gubim još koji dan u svom životu bez ljubavi.

Moja ljubav prema ljudima je srazmerno usmerena i na ljude sa ovom vrstom potreba.

Hoću da uživam zajedno sa njima.

Izabrao sam za sebe, oni su izabrali sebi. Zajednočko nam je LJUBAV!

 

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

4 Comments:

  1. “Medjutim, problem u našoj maloj Srbijici je sistem koji nije uredjen i gde svi žele da se sklone od ozbiljnih problema i odgovornosti”

    U ovome leži suština problema. Nisam za nasilje, nisam za diskriminaciju ali smatram da u Srbijici postoje mnogo ozbiljniji problrmi kao što su razvoj poljoprivrede (jer ništa osim dobre zemlje nemamo), problem nezaposlenosti, problem vodosnabdevanja u mnogim opštinama, ovako može u nedogled. Dajte da dođemo do bar 60 procenata prosečne evropske plate pa ćemo posle da se posvetimo organizovanju evropskih parada, uvođenju HACCP sistema i ostalih prekomplikovanih i neljudskih zakona. Do tada, smatram da je dovoljna ljubav i tolerancija, to jest nenapadanje.

  2. Ma nek se ljudi prošetaju i gotovo, šta tu bre ima toliko!

  3. Deda, skidam kapu zbog ovog teksta. Toliko zdravih i jednostavnih pogleda na svet, društvo, ljubav. Uvek se obradujem kada shvatim da ovde žive ljudi koji one drugačije od njih vide bez predrasuda, vide ljude sebi nalik.

    @Pdutr “Nisam za nasilje, nisam za diskriminaciju ali smatram da u Srbijici postoje mnogo ozbiljniji problemi…” Znači li to da bi ljudi drugačijeg seksualnog opredeljenja trebalo da i dalje trpe nasilje i diskrinimaciju (ja i dalje mog dečka ne smem držati za ruku na ulici, izgubiću posao ako budem rekao da sam gej) sve dok se ne reše ti ozbiljniji problemi? Nema ozbiljnijih problema od diskriminacije i uskraćivanja osnovnih ljudskih prava (organizovanje prajda nije cilj, već oblik političke borbe). Smatram da se ovo društvo može unaprediti onda kada prestanemo da probleme delimo na prioritete, te ih počnemo rešavati odjednom, sve zajedno. Dakle, 60% prosečne evropske plate, poljoprivreda, ravnopravnost svih građana Srbije, nezaposlenost itd. u istom trenutku, bez kočenja. Ima nas oko 8 miliona, mislim da smo sposobni da radimo nekoliko stvari u isto vreme. Ako nismo, podelićemo se u timove. Hvala.

  4. A well-reasoned and down to earth opinion, as ever. If only more people would adopt the attitude of ‘live and let live’, if they would embrace the differences as well as the similarities of our neighbours and friends, this world would be a much better place to live.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *