Oj Kozaro mila mati

Oj Kozaro mila mati, eto mene ponovo sledeće godine i one tamo i tako dok god bude ovako moćne konferencije kao što je #Proactive8.

BTW, moja majka je rodjena na 40-tak kilometara odavde, pa je osećej još jači. A kako ovde izgleda, evo par slika:

 

 

 

U ovom predivnom hotelu održava se konferencija Proactive. Hotel Monument, sve novo, lepo, prijatno. Domaćini uslužni a ponuda bogata. Kuhinja je takva da sam se ugojio dva kilograma za tri dana. Smeštaj apartmanski, sa super udobnim krevetima i udobnom posteljinom.

Sredjena okolina i fantastični spomenik, remek delo i zaostavština mega komunizma i ideja od onomad a ekstra privlačno turističko mesto.

Baja na spomeniku pored hotela je Skender Kulenović, lik koji je nekada akcijao po ovim predivnim planisnkim vrletima. Imo vodja ekipu pa se rokali sa drugom bandom iz tamo neke razvijene zemlje. Po največoj ladnoći isprobavali do koje granice mogu da budu odsutni od svojih žena. Mislim, garant ih ove cimale po kući, pa se onda kao ovi odmetnuli u hajduke i moderne partizane, pa kao oni ono izdominirali…

Stepenici i hlad viskoh jelki do spomenika koji se garant vidi sa Googl satelita. Jer neimari su i na to mislili kada su uložili betona ko za jedan manji grad. Ovakvih remek dela ima na nekoliko mesta: Kadinjača, Šumarice i da ne nabrajam dalje.

I da ne pomislite kako hejtujem, naprotiv. Ja se i dalje oduševljavam svim ovim čudima. I zaista poštujem i Skendera i Boška i Jožu i mog dedu koji je dobio čak tri oredena za hrabrost kaokomandant pratečeg bataljona Druga Tita.

Da li deca uopšte znaju ko je Joža, do smrti nas voljeni Drug Tito?

Spomenik na Kozari je strašan, a ujedno i lep. Impozantan a ujedno i privlačan. Hladan a opet pun energije i emocije.

klik za veću sliku…

Niko ne može ostati ravnodušanin.  Ali niko.

Jer kada od hotela krenete put spomenika, prvo dodjete do velikog krsta na platou na kome se mogu primiti i više od desetak autobusa sa turistima. Ogroman plato i parking.

A onda impoznatne stepenice kroz koje je probilo drveće. Predivno zelenilo. I onda se penjete, penjete i kada mislite da ne možete viiše, vi ste stigli na vrh brda gde se pred vama kao neko ogromno čudo postavi spomenik.

Jedino što vam preostaje je da ste nemi i zadivljeni. Stojite, zadihani i začudjeni.

A kada pridjete, tek onda krenu razne misli i onda shvatite da je ovo tek mali malecki kamenčić kojim su naši roditelji iskazali počast svojim roditeljima za sve patnje kroz koje su prošli i za sve živote junaka. Da, svi su junaci.

U povratku i dalje čutite. Na svakom stepeniku pojavljuje vam se po jedna slika ratnika junaka, promrzlog, izgladnelog, bolesnog ali sa jasnom vizijom i pogledom jačim od bilo kog oružja.

Onda se se u sebi zahvalite svim tim ljudima junacima.

Onda se i sami osečate kao JUNAK.

Dodjite. Bićete bogatiji!

Hvala Kozaro!

 

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

4 Comments:

  1. Hvala Deda. Bilo je zadovoljstvo družiti se s tobom na Kozari. Vidimo se dogodine.

  2. Pingback: Must bee, must see #Proactive8 | D E D A B O R

  3. Pingback: Kako je nastala ljubav, #Proactive2013 | D E D A B O R

  4. Pingback: Sumirani utisci sa #Proactive8 – vidimo se na #Proactive9 | Cyber Bosanka - Hana Kazazović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *