Najbolji covekov prijatelj

Od vajkada je pas.

Ali od skora su me zena i deca ubedili da uzmemo jedno malo kucence i da ga cuvamo. Stene zlatnog retrivera je kod nas nekih petnaestak dana.

Malo kucence, ko malo detence. Nista ne zna, osim da je gladno, zedno i da ima povremeno odredjenih potreba.

E zbog ovog zadnjeg, nekako je i najteze kad zivis u stanu na cetvrtom spratu i samo zbog toga mene nikad do sada nisu uspeli da ubede da imamo psa. Sta mi je bilo , nemam pojma, ali sam prihvatio zenine molbe koje se redovno zasnivaju na fazonu: jedno malo, malecko, lepo, pufnasto, sereko malecko, decija razonoda, decja radost…. i sve nesto lepo i slicno…

Uh, ko da ja nisam isti ko moja zena i deca kad su zivotinje u pitanju. Svasta, pa i ja ih volim i obozavam da recima ne umem da opisem .. Cuvao sam kuce kad sam ziveo u Nisu , ali tada u dvoristu kuce, a ne u kuci. I nista mi nije bilo tesko. Ni da pocistim oko kucice, ni da prosetam psa, ni da mu spremim kuvanu hranu, ni da mu nabavim punu kesu kostiju… O igranju sa tim kucetom i da ne pricam… A sto sam ga bio dresirao, jedanput.

A sada, dok ovo pisem, nalazim se u dvoristu na vikendici . Pored stola gde sedim, zlatni retriver lezi na prostirci i spava a meni oci same padaju. Ustao sam jutros u deset do pet da ga izvedem iz kuce, jer pas spava samnom u jednoj od soba pored terase, pa cim on ustane, skocim i ja pa pravac napolje … I tako od jutros tri puta…A znam kad mi deca bila mala da sam spavao kad i oni jer druacije da sam radio, mogo bi samo da pandrknem. Sad kuca spava a ja ne mogu. Nego cekam deca da ustanu i da se igraju sa njim, a ja cu posto je vikend da iskoristim priliku pa da odspavam malo preko dana,lol…

Sada razmisljam i sve mi nekako tesko kad pomislim da ce zima i da cu morati tako da skacem sa cetvrtog sprata napolje na minus , na kisu, sneg, mraz i svasta jos nesto… Uh..

Ali nema povratka. Ako sam resio deci i zeni i sebi da pravim cef, onda idem do kraja i cuvam kucence koje ce za par meseci da ima 50-tak kilograma i da pravi haos samo tako.. Sve cu to ja da sredjujem sa zadovoljstvom.

Juce sam pricao zeni da mi nijsta nije tesko, a da bi umro od muke kada bi nam sada neko ukrao , otrovao ili odveo kuce.

Kuce je kao beba, clan porodice.

Izvinjavam se, evo ga ustao, gleda me prelepim umilnim okicama i kao da kaze: De si Deda , konju jedan !!!  😛

http://twitpic.com/7d8us

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

3 Comments:

  1. Mi smo imali istog takvog, cuvali ga osam meseci i dali. I majku smo mu dali sa osam meseci. Tepihe sam digla, fotelje je dve rasturio, dzempere i cebad da ne racunam.
    Inace su, deda, stvarno preslatki!

  2. Gagast
    Sve ja to odlicno znam i spreman sam na sve…
    Sad nisu samo deca u pitanju, vec i moj uzitak i ljubav prema zivotinjama…

  3. Jao, je li to onaj kao u filmu “Marley & Me”? Ako jeste onda je presladaaaaaak. I malo nestasan 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *