Škola bez nasilja, uključite se!

Jedan od najboljih projekata odkad radim u školi je “Škola bez nasilja”.

Projekat koji obuhvata sve aktere, počev od učenika, njihovih roditelja, nastavnika i radnika škole, okruženja i velikog broja institucija i partnera same škole.

Jedino što je potrebno je da se podigne obrva, pogleda, utvrdi, prijavi, interveniše, učestvuje, ukaže, preventivno radi. Možda ovo zvući jako lako, ali verujte da nije. Danas nasilje u najgorem mogućem obliku je postalo nevidljiva pojava, stelt i omerta u isto vreme, pa u mnogim slučajevima nasilje ne postoji.

O nasilju se mnogo priča ali kada se isto dogodi, mnogi okreću glavu.

Ja ne mogu da se pomirim sa tom činjenicom. U školi u kojoj radim,kada smo učenicima objasnili da je nasilje i kada se neko ignoriše, ne razgovara sa njim, da se na nekoga viče, ispalo je da je škola prepuna nasilja, naravno sa jasnim znanjem prava dece ali ne i njihovih obaveza.

I da, bilo je potrebno vreme da svi prodjemo razna usavršavanja ali i period od trenutka nečinjenja do trenutka kada svi do jednog jasno znamo koje su nam obaveze i šta treba uraditi.

Kroz početna, ali i završna testiranja utvrdili smo mnoga stanja koja smo promenili u medjuvremenu na bolje, na radost svih nas.

Primera nasilja u školi je koliko nam memorija dozvoljava i još preko toga, ali evo jednog kako reagujemo na nasilje sada:

Na prvom času fizičkov vaspitanja, nastavnik je video masnice na rukama jedne devojčice sedmog razreda. Odmah je obavestio razrednu starešinu i posle razgovara sa učenicom utvrdjeno je da je postojalo nasilje u porodici. ŠBN – škola bez nasilja skolski tim je odmah reagovao. Direktor je pozvao školskog policajca, inspektora za maloletničku delikvenciju, dežurnu policiju, radnike iz Centra za socijlani rad i već posle drugog časa, za vreme odmora, uz prisustvo svih struktura i dogovora, zajedno sa učenicom, svi su pošli do roditelja. Devojčica je bila i kod lekara, psihologa i pedagoga. Problem je rešen odmah i više se nikada nije ponovio.

Ovo je samo jedan primer kako se može reagovati. Veliki broj stručnih timova i pojedinaca je bio uključen. Veliko je zadovoljstvo kada se osmeh vratio na lice te učenice.

A probleme traba rešavati preventivno. Zato u školi postoje obučeni nastavnici i učenici koji se bave medijacijom, forum teatar i učenički parlament. Zajedno sa timom za bezbednost, zajedno sa Savetom roditelja, sa stručnom službom škole, učenici imaju mogučnost da zajedno sa svojim drugarima, sa roditeljima i nastavnicima rade radionice, da imaju predavanja i da prevenciju označe kao primarni aspekt svega onoga što rade u školi.

Bilo mi je veliko zadovoljstvo da učestvujem u koordinisanju svih aktivnosti u projektu Škola bez nasilja. Nije bilo lako da se uspešno prodju svih sedam koraka u programu, da mnoge situacije preokrenemo u korist učenika i da steknemo poverenje kod roditelja i cele zajednice.

Imao sam veliko zadovoljstvo da budem jedan od učesnika radne grupe od dvanaestoro stručnih ljudi koji su uradili Deklaracija SBN  i Deklaracija VT aprila 2009. godine. (2:48 – 3:11 sec.)

Dobili smo plaketu i priznanje medju prve tridesetdve škole u Srbiji. Naglašavam da je bilo jako naporno, ali da su rezultati i danas vidljivi. Ovaj projekat nam je otvorio mogučnost da učestujemo u nekim narednim projektima i da budemo mentori drugim školama.

Dodela sertifikata “Skola bez nasilja” from Vladimir Stankovic on Vimeo.

U našim planovima rada, kao i u godišnjem programu rada, pitanja bezbednosti i aktivnosti iz ove oblasti su predvidjene u skoro svakom mesecu kalendarskog rada škole. U poslednih par godina redovno radimo radionice sa roditeljima na različite teme. Svakog meseca nam dolaze partneri koji predaju učenicima. Medju njima su službenici policijske uprave, medicinski i socijani radnici, stručni saradnici i kolege iz drugih škola, kao i roditelji. Projekat ŠBN povezali smo sa drugim projektima, sa profesionalnom orjentacijom i sa aktivnostima koje su od velikog značaja za unapredjenje nastave, učenja i uspeha učenika.

Veliki broj aktivnosti prezentujemo putem bloga škole “U susret Evropi” blog učenika osnovne škole “Djura Jakšić” iz Krivelja gde godinama pišu učenici, nastavnici, stručni saradnici i direktor. Od prošle godine imamo i skolsku stranu na društvenoj mreži FaceBook.

U skladu sa novim tehnologijama, sa Internetom i društvenim mrežama, našim učenicima redovno prezentujemo aktuelne primere.

Do sada sam aktivno učestovao u nekoliko projekata koji se isključivo bave zaštitom na Internetu. Zajedno sa Zoranom Milojevićem i par kolega učestvovali smo u radionicma, televizijskim i radio emisijama ali i održali smo veliki broj predavanja na ovu temu. Samostalno sam održao desetak predavanja, ne samo učenicima, nego i studentima,  ljudima koji su zainteresovani za ovu temu.  Ne mali broj njih mi se obratio za pomoć zbog problema koje su imali na društvenim mrežama.

Bezbednost i zastita ece na internetu

 – klik za veću fotku…

Posebno zadovoljstvo mi je bilo kada sam učestovao na zajedničkom panelu sa nekoliko državnih sekretara, gde smo svi zajedno izneli veliki broj podataka, ali i primera iz prakse (Internet dijalog Srbije, sesija “Bezbednost i zastita deca na internetu, Beograd, Klub poslanika 25.06.2013.)

Smatram da je ovo odličan projekat i da sve škole koje prodju isti, koje se interesuju i koje budu radile na ovim temama, svojim učenicima učiniće mnogo lepšim školovanje. Svaki roditelj voli da zna i da bude siguran kada svoje dete pošalje u školu, da mu se ništa neće desiti i da će kvalitetno provesti svoje vreme.

U vreme kada većina i ne pogleda svoje dete jureći za egzistencijom, ali i zbog mnogih drugih problema, nastavnici i radnici škola su ti koji pomažu deci u različitim situacijama. Na žalost, po nekad i ne. A onda imam situacije zbog kojih nam ni suze ne pomažu.

Da nas tuče više ne muče, kako su moje kolege i učenici nazvali jedan projekat posle Škole bez nasilja, voleo bih da se što veći broj ljudi ukljući u ovu priču.

Voleo bih da roditelji “nateraju” nastavnike da se uključe u ŠBN u onim školama gde ovaj projakat nije zaživeo. Voleo bih da nastavnici nateraju roditelje da se više angažuju ( statistika pokazuje da su rodititelji karika koja izostaje, da su roditelji ti koji su “nezainteresovani”), voleo bih da učenici samostalno rade medjusobno i da sve probleme preventivno reše, da pozovu svoje uspavane roditelje i nastavnike i da nateraju sve oko sebe da vide, čuju, reaguju!

Škola bez nasilja je mrtvo slovo na papiru ukoliko se ne krene u realizaciju, ako se ne napravi čvrsta karika svih aktera i barijara sa spoljnim saradnicima. O skoli bez nasilja.a

Za realizaciju nije potrebno mnogo. Moja škola nije dobila ni dinara za ceo projekat iako je Opština Bor tada bila partner. I nisu nam bili potreni novci. Potrebna nam je bila podrska i nju smo dobili. I dan danas je imamo. Naši prijatelji su svuda oko nas, imamo potisan i Sporazum o saradnji koji ne obavezuje ni jednu stranu, ali je itekako moralni stub. Zato sada rešavamo probleme odmah. Zato sada imamo veoma mali broj problema.

Zato sada imamo ljubav, muziku i sve nešto lepo…

Za izradu ovog teksta obezbeđena je podrška od strane UNICEFa u Srbiji.

Podržimo rad UNICEF-a u Srbiji, slanjem SMS poruke na broj 9656.  Ovaj inovativni servis omogućava korisnicima Telenor mreže da postanu članovi Kluba prijatelja UNICEF-a, zajednice koja svojim redovnim mesečnim donacijama učestvuju u stvaranju uslova da sva deca dobiju jednake šanse za srećno detinjstvo. 

http://www.klubprijateljaunicefa.rs/

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

One Comment:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *