Posao za svakoga i za nikoga

predhodni postovi Price iz Afrike

Tamo negde

Toplotni sok

Home sweet home

Terasa na vrhu zgrade

Posao za svakoga i nikoga

Do terase se stizalo glavnim stepenicama koje su bile prostrane, sa velikom prazninom u sredini. Sa bilo kog mesta ili sprata mogao si da vidis ljude na prizemlju. Svi podovi bili su od belog mermera i u unutrasnjosti zgrade je uvek bilo prijatno. Posebno kad dodjes spolja, ubijen visokom temeperaturom.

Bilo je pravo uzivanje boraviti u toj zgradi, koju smo sami odrzavali. Iz svakog apartmana se davao jedan metalni novcic za ciscenje. Svake nedelje je bio zaduzen drugi apartman, tacnije njegovi stanari, za ciscenje, ali je vremenom ljudima to postalo tesko i ispod casti, pa sam obavezu preuzeo na sebe. Niko nije pravio problem oko placanja i svi su bili zadovoljni.

A ciscenje te zgrade je posebna prica. Ne mogu da opisem sa kojim sam se zadovoljstvom time bavio. Prvo bih specijalnom, finom, gustom, kratkom metlom cistio svaku stepenicu, svaki ugao … Posle toga, sa vrha zgrade na svaki sprat pospem nekoliko kofa vode sa dezinfekcionim sredstvom i onda krenem dugackim gumama da guram vodu ka dnu zgrade. Voda kaplje  svuda  i sve je mokro. Dok sidjem u podrum, obrisem svaki ugao, gelendere i svaku ivicu, a onda skupim svu vodu  sa poda na prizmelju. Kad to zavrsim, pravougaonim briskom obrisem ponovo sve od krova do prizemlja i posle toga imam osecaj da sa podova moze da se jede.  Znam neke koji su spavali na podu zgrade. Bilo im je prijatno.

A bilo je i meni, jer kad iz svakog apartmana dobijem po novcic, nakupi ih se cetrdesetak, a  za samo jedan mogao sam da napunim rezervoar caletovog auta.

...nastavak ->Saobracaj je cudo nevidjeno

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *