Pismo again, again


Prešlo mi u naviku da ti se istog dana u godini obratim pismom. Ma kakva navika, potreba. Mada, ne smem ni da pomislim da ti češće pišem, sve mislim smoriću te? Znam da imaš obaveza preko glave, ali , reko: da me ne bije maler, pa evo i ovogodišnjeg pisma, prijatelju moj najbolji.
Uh, kriza kod tebe, kriza kod nas. SEKA, DEKA, meka, zeka, kaka… Sve je to prijatelju moj isto.
Znam da si kupio neke velike svestke kompanije i da imaš problem sa ulaganjem u tankere zbog smanjenog poreza, da si i dalje aktivan na berzi i da si uvek na krilima aviona putujuci s kontitneta na kontinet. Ne moras da mi objasnjavas, pa evo i ovi naši tajkuni više ne veruju sami sebi, pa se trude da i dalje drže sve u svojim rukama, kao da i dalje imaju male STR-ove, a ne kompanije sa hiljadama zapošljenih.
Srbende, ne menjaju dlaku, samo prelaze iz dronjka u Saći&Versaći odela.
Pitaš se odakle znam sve to?
Pa tvoja dokona žena sve to kroz slike stavlja na tvoj izmišljeni profil na FB. Ja se poradovao  našem novom prijateljstvu preko FB. Reko:  imaću prilike da ti se obratim i da malo razmenimo koju rečenicu, ali mi nijednom nisi odgovorio na tvom zidu, a na mom zidu ko na zidu plača, ništa posebno…
Iskreno, za neke destinacije prvi put vidim na vašim slikama i baš mi je drago. Sve zamišljam svoju porodicu, ali me onda stvarnost vrati na zemlju i prekine me u trenutku, čim shvatim da moja deca i ne znaju da se ponašaju. A da budem iskren, ni ja vise nisam siguran da bi se snašao???
Pa zadnji put sam bio u inostranstvo onomad sa Rajkom i njegovim kombijem da švercujemo benzin i cigarete. EEEE, poćeo sam da zaboravljam, godine. Ne. nije namerno, stvarno sam postao senilan. Nosim i naocare, više ne vidim kao pre. Slike su mi zamagljene, a mozda je to zbog krmelja, ko ce znati?  ( interna šala) … Ni kod doktora ne idem, istekla mi knjižica a pregledi su baš poskupeli. Mozda su i skuplji nego tamo kod tebe?
Nego , nebitno je sve to.
Čitam sta sam ti pisao prošli i predprošli put u vezi promena, i sada, zaista, ne znam šta bi ti reko po tom pitanju. Sad definitivno svako sa svakim, svako svakog. Ko u onim španskim serijama, svi gledamo, ali niko ništa ne razume. Nego kad se okupimo ispred zadruge, ili kod one prodavnice sto radi 24h, pa uz pivo analiziramo i svojski se trudimo da razgraničimo neke stvari… Bezuspešno, jer koliko ujutro, opet ima promena… Da ne kažem: jebe lud zbunjenog, jer ne umem da razgraničim ko kod nas jebe, ko je lud, a ko zbunjen.
Da ti se pohvalim: ostalo mi još 3 ipo godine da odplatim kredit za kola. Jeste da malo kasnim sa par rata trenutno, ali je to iz opravdanih razloga: poskupela struja, stan, potrošačka korpa, benzin, ma sve je poskupelo.
A i naš guverner je podneo ostavku i sada trenutno nemamo glavnog Baju, pa je sve neizvesno kad je ludovanje dinara u odnosu na druge valute u pitanju.
Zato sam hteo da ti kažem da se još ne vraćaš u Srbiju i da odustaneš od kupovine onog preduzeća u Leskovcu. Čuo sam od komšinice da nisu sređeni pravno imovinski odnosi i da će samo da se zezneš ako uložiš novac u preduzeće sa velikim dugovima.
Moram da ti priznam da sam se još ugojio, i da mi nije jasno od čega.?
Redovno idem na posao, doručkujem, kad se vratim ručam, odmaram i uveče se razbijem, obično žena nešto umesi za večeru.
Reko ti onomad da moram da nađem još jedan posao, ali je to ovde utopija i nisam siguran da ću uspeti i ovaj da zadržim. Kriza nas je sve uzela pod svoje. Zato sam odustao ove godine od raznoraznih dijeta i rešio da se ugojim. Ko zna, kako ću posle, ali bitno je da me ima, nek ide život.
Verujem da znaš koliko dugo je trajala ove godine zima kod nas i koliko je bilo snega. Bilo ga je za izvoz, majke mi. Trenutno pada kiša i svi su totalno usporeni i svima se spava još od ranog jutra, pa tako preko celog dana. Ali što kažu moji drugari Cigani: posle kiše mora Sunce da sine, tako i ja čekam nešto što mora da se desi ko što mora da se umre.
Onaj vulkan me nije ni malo pomerio s mesta, a video sam preko interneta slike i sve je isto kao i ovde kod nas. Pa mi stalno udišemo prašinu i oblake gvožđa i raznih metala i plemenitih i onih drugih, tako da mi je ovo nešto normalno. Jedino mi žao onih ljudi što su se iznenadili vulkanom.
A mi smo imali i poplave. Voda je uništila mnoga domaćinstva u mom kraju. Ljudi ostali bez ičega, nema ko da im nadoknadi štetu, država se bavi drugim problemima.
Baš sam te udavio, ajde malo da skratim.
Idem da gledam slike na FB, baš ste super.
Tvoja ćerka kao da ima 25 godina, tako izgleda na onim slikama. Pokazao sam sinu a on kaže da je Šabanka. Ništa ga nisam razumeo a video sam da je ostavio komentar ispod jedne njene slike “BZV”..neka skraćenica. On se sada sve tako izražava. I on i njegovo društvo. A onda je on meni pokazao da se i njegove drugacice slikaju tako za FB i da je to sada normalno, baš kao i na nekom tamo Grandu. Nisam shvatio, ali nema veze. Jedino sto ja vidim je da imaju više šminke nego garderobe. Ali gde svi, tu i mala prijateljica…
Eto, toliko za sada. Ako imaš neko pitanje, ne ustručavaj se, samo se javi. Samo se javi.
Ni naš cimer neće da se javi, prezauzet je, kaže… Nek ide život..
Pozdrav od Deke, pišem ti ponovo sledeće godine u ovo vreme…

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

4 Comments:

  1. Imaš pravo za naš vazduh. Nije svuda tako kvalitetan, al’ gde je gust, baš je gust. I lepo vidiš šta udišeš… 😉

  2. Pingback: #pratipetak #followfriday Ja se danas baš ispričah !!!! « Uspesi, padovi i život uopšte

  3. electrasdreams

    Nisi ti njemu napisao :vita Jela, zelen Bor…, zato ti, bre, ne odgovara.

  4. Pingback: Šta ima novo kod nas, kako živimo, šta radimo | D E D A B O R

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *