
Cinilo se nocas da si opet ovdje
I da te ljubim kao sto sam znao.
Htio sam da pitam otkuda se vracas
I njezan da budem i otrovan, zao.
Htio sam da priznas da ti je sad zao
I da me k’o nekad opet volis malo,
A onda se jutro razlilo po nama
I sve se u meni prekinulo, stalo.
Uzalud se budim, ponovo je vece,
U bucnome stanu neki cudni ljudi,
Piju moje vino, govore o tebi
Nemarno, bez srca, pripiti i ludi.
I ja nesto glumim, smijem se bez smisla
Pobjednik u lazi i putnik bez cilja,
A znam da je lakse kada nikog nema,
Plakao bih glasno, zaspao od vina,
Ovako u guzvi smijem se bez smisla.
Nije moj fah 🙁 8)
I nije neka pesma. Kako na poslu? Jer je naporno? Puno pozdrava………
😆
Znam da nije bas po ukusu nekih, ali meni je legla ko mrtvak na dasku…
Posao- no koment…
I tebi puno pozdrava Bufke, pisi nesto…
a gde su one ribice sto skakucu oko njega, to bre da stavis!
Nesto mi se Cola ogadio, skrozzzz.
Al neka je tebi legla pesma 🙂
Vihor
Ribice pojela velika riba, eno je negde u uglu, oblizuje usta,lol
Zelena Vrata
Mnogima, ali je uvek ok, traje…
Legla mi bas, trenutak je vazan !