Tablet umesto dnevnika u nastavi

Tablet umesto dnevnika

Tradicionalno školstvo podrazumeva da nastavnik udje u učionicu i baci dnevnik na svoj radni sto, i tek onda kreće sve…

Tako kažu svi oni koji počinju priču o svom školovanju.

A da li će sada nastavnici u Hrvatskoj da bace elektronski tablet na svoj radni sto? Ne verujem.

Isto kao što ne verujem da će srpski prosvetari u skorije vreme da dobiju isto što i kolege iz susedstva.

A kada će biti u prilici srpski učenici da nose tablete umesto knjiga? Primer je tamo nekih u Koreji ili gde već na drugom kraju ove naše kugle.

Nego da se vratim na elektronski tablet i njegovu upotrebu.

Elem, kada god bude neka provala u nekoj od naših škola, obavezno stradaju dnevnici i kao po nekom nepisanom pravilu, to urade učenici koji su naglo popustitli i naredjali gomilu slabih ocena i još više neopravdanih izostanaka.

Onda počinje birokratska predstava sa uvodjenjem novog dnevnika i popunjavanje istog. Za decu ništa, za prosvetne radnike te škole prava noćna mora. Sve se za tili čas nadoknadi i vrati u normalu, sve krene istim tokom kao i ranije, jedino što taj neki tamo učenik nagrebusa za sve pare i što gomila ostale dece nemušto uživa u prizoru, likujući nad tudjom mukom.

Naravno da ovo nije dovoljan razlog da se uvede tablet umesto dnevnika, ali je jedan sigurno.

Ažuriranje tableta i prebacivanje na neki od servera, pa to je barem sada sve u funkiciji a da mnogi od prosvetara i roditelja i ne znaju.

Samo par godina unazad, Srbija je, neko iz Ministarstva prosvetre( predpsotavljam), odkupila ili kupila na jednom od tendera preskupi program EIS od naše braće Hrvata. Prvo su Vojvodjani ažurirali sve podatke o svojim zapošljenim radnicima i upisanim učenicima svojih škola, a zatim se krenulo i po Srbiji.

Samo se odmah lupilo u zid jer mnoge škole u Srbiji ne da nemaju kompjutere , nego nemaju ni telefonske priključke preko kojih bi preuzimale i ažurirale svoje EIS baze.

Tek ove godine, i to ne Ministarstvo prosvete već Ministarstvo za telekominikacije na čelu sa ministarkom Jasnom Matic ( sada je to MTID, obzirom da je Ministarstvo ugašeno, u medjuvremenu), uzima na sebe pretežák zadatak i sve škole u Srbiji oprema digitalnim kabinetima. Malo pre toga, škole su dobile i modeme, adsl i slične naprave od Telekoma kako bi imale internet.

Ministarstvo prosvete i pored svih problema, redovno traži od škola da unose podatke ( bez ikakve nadoknade). U tim podacima, od ličnih brojeva, adresa, brojeva telefona, stoji i kada je ko jeo i šta je jeo. Ali bukvalno. I svi ti podaci idu putem dial-up-ova a sada i bržim putevima , ali se redovno ažuriraju tamo negde, godinama!?

Da li uvodjenje tableta otežava sadašnju situaciju? Ne. Gde idu svi podaci, zašto ne bi i podaci koje nastavnici unose. Oni pišu, dja u dnevnik, dja u tablet. Jedan klik manje više, totalno je nebitno.

Čak sam siguran da već pripremljeni nastavnici gube manje vremena oko upisivanja časova ili ocena! To garantujem.

TRANSPARENTNOST

Reč od koje mnoge boli glava. Kako prosvetne radnike, tako i učenike, roditelje, prosvetne inspektore, novinare.

Tablet bi bio alat za transparentnost, za vidljivost! Prosvetni inspektor bi imao bolji uvid, savetnici takodje, učenici i njihovi roditelji takodje i uvek. Ostaje na nastavnicima da ne bleje, već da rade! Njih i ovako svi gledaju i ocenjuju, od roditelja, baka i ujni, komšinica i dokonih komšinica, do kolega, direktora, savetnika i inspektora. Sada je prava prilika da pokašu svoje vrednosti i kroz transparentnost koju nudi tablet. (A verujem kasnije i drugi alati i sprave?!!!)

Uvodjenje tableta u nastavu, uslovno uvodi i tablete pojedinim roditeljima. I to one za smirenje. Sada nećemo imati priliku da roditelji budu neobavesteni i glume Koštunicu kada se suoće sa činjenicom da im dete celo polugodje ne dolazi na nastavu i ima devet slabih…

Zato i ne čudi komentar jednog učenika na pomen tableta: „Uh, nateraće nas da  učimo, definitivno!“

A to kaže učenik koji je prošao sve faze društvenih mreža i zna kojom brzinom se sada prenose informacije.

Naravno, sa tim se ne slaže gomila drugih koji nemaju pojma o tabletima i sve to vidi kao bacanje para. Još jedno bacanje u nizu. Mogu da ih razumem, ali samo donekle. Taman toliko kao i prosvetne radnike koji nisu pročitali ni jednu knjigu iz svoje oblasti zadnjih dvadeset godina i koji ništa, ali baš ništa ne rade na svom usavršavanju.

Njihovi časovi i dalje počinju bacanjem dnevnika na svoj radni sto.

A posle se pitaju zašto su dosadni svojim djacima, zašto se beži sa njihovih časova, zašto u njihovom kabinetu nema lap-topa, projektora i nema konekcije.

Pa od takvih i wi-fi beži ili ih zaobilazi u velikom radijusu!!!

Savremena škola, to jest savremeni nastavnik, odavno koristi, primenjuje nastavna sredstva koja olakšavaju, unapredjuju nastavu i njihov rad.

Tablet je samo jedan u nizu alata za kvalitetniji rad.

Ja sam za!

A vi?

 

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

10 Comments:

  1. ZA u smislu napredovanja, opismenjavanja, upoznavanja sa novim tehnologijama…
    NE u smislu finansijske situacije roditelja…

  2. Kad bi imali sve udžbenike u elektronskom obliku, tablet bi bio pravo i ekonomično rešenje.

  3. Posto si pisao o tabletu kao dnevniku potpuno se slazem i definitivno je izvodljivo bar ja mislim (danas jedan papirni dnevnik verujem da je blizu 1000 din) sto svakako nije malo na duzi vremenski period mozda se i ustedi. Tako da sam ja ZA.

    Ali sta ce mo sa skolama gde djak ima 8 jedinica gle cuda polovinom juna samo dva. Transparentnost je katastrofalna, pogotovu kada se pogleda tacan datum kada je sta uneto i ispravljeno. Nemojte reci da nema takvih skola 🙂

    Transparentno i samo napred veliki glas ZA.

  4. Svako od nas je ZA inovacije u nastavi,ali priznaćete da dokumentacija koju morate da beležite je iritirajuća.Skoro svaka reč.ili misao.U potpunosti podržavam da pripreme za čas budu koncipirane (elekotronska,ili pisana svojeručno -nebitno je) da olakšava i rad prosvetnim radnicima, a ujedno i da edukuje učenike,jer priznaćete ima mnogo prisutno je mnogo imitacije i šablona viđenog i prepoznatljivog.Postoji i onaj drugi problem,koji na degradira na brojeve,na prostorima kada nestajemo(natalitet).Informacije o interaktivnom stolu i učenju na daljinu,postoje i dokaz je svih promena.Neće nas biti.Pozdrav.

  5. Imam htc FLAYER, telenor, za svaku pohvalu, deda , preporučujem!

  6. U skorijom budućnosti prosfetari će voditi i dnevnike i tablete jer takvi smo mi Srbi zašto prosto kad može složeno… mi isto tako u svom poslovanju kao državna služba imamo kvalitetnu tehničku logistiku, sopstveni intranet, portale, kao i potpunu elektronsku bazu podataka ali i dalje radimo i sa starim kontrolnicama, delovodnicama, registratorima… ma birokratija…

  7. Pingback: Skola buducnosti - 1 ucenik : 1 racunar - D E D A B O R

  8. Seoska uciteljica

    Tablet? Da! Usvim aspektima je itekako potreban! .Danas je bio poseban dan, za učenike prvog razreda, koji su na poklon dobili tablet računar.Za uspešnije učenje, a i po neku igricu.lSrećna i zahvalna, prvom čoveku našeg grada, koji je dokazao da jesu DECA UKRAS SVETA: Ne mogu Vam opisati koliko iskrica sreće, radosti, ali i neverice, mojih malih prvačića, da će dobiti tablet…Da, mališani iz sela planinskog tipa,udaljenog mesta, bili su svedoci ovog divnog događaja..Da li se to njima dešava, baš njima, koji u svojoj skromnoj školici nemaju ni delić onoga što se odnosi na savremenu nastavu? Oni koji se igraju igračkama koje sami napravimo..
    Uz svo negodovanje i kritike koje sam dobila kao učitelj, ,,Što sam dovela učenike(,,dva učenika,,uz saradnju sa roditeljima),,, Jer nema mesta.!.,(,od strane svog pretpostavljenog), progutala sam gorku suzu koja je skliznula, tako odajnička, ali skliznula…Zar nisu zaslužili, i ako su sa sela, i ako su prvi put kročili u pozorište,prvi put odgledali pozorišnu predstavu,ozarenih lica, da i oni budu deo svega lepog?
    Stisak dečje ruke,njihov osmeh, ozarili su moje pomalo tužno lice, shvativši da ću se i dalje sigurnim koracima boriti za dobrobit ovih mališana.
    Za sreću je potrebno tako malo, zar ne?

  9. Puno puta shvatimo da male i rukom napravljane stvari vise znace od bilo kog poklona bilo koje vrednosti. Nekada je za to potrebno ozbiljno istrazivanje, a u najvecem broju slucajeva samo vreme. Vremenom shvatimo da nije uzlaudno boriti se za svaki osmeh, za svaki iskreni pogled. I to se ne meri platom, poklonima, cime god, samo nasim predanim radom. To znamo mi, znaju ta divna deca za koju se borimo i koja nam jednog dana vrate svojim uspehom.
    Podrska koleginice, samo napred.

  10. Pingback: NovaEnergija.net » Vladimir Stanković: Upotreba tableta u nastavi

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *