Da li je bolje biti svestan svoje nesvesti ili ziveti sirom zatvorenih ociju?

…pitanje koje se postavlja  na blogu Zelena Vrata   i moj pokusaj odgovora 

Ovo nema veze sa predivnim postom  na tom blogu, osim sto mi je dao inicijalnu kapislu za pisanje ovog mog posta…

Da li je bolje biti svestan svoje nesvesti ili ziveti sirom zatvorenih ociju?

Izgleda ovo drugo?
Ali kako to izvesti?
Kako zmuriti ako ti je prozor sirom otvoren i imas nepregledan vidik?
I ja se borim sa ovim pitanjima svakodnevno.
Ne znam sebi da odgovorim, a jos manje nekoga posavetovati.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

Ako bi se potrudio nekome da odgovorim na ovo , meni , tesko postavljeno pitanje, mozda bi mogao da ponudim jedno pre podne provedeno u mom drustvu. Ponudu  ko prihvati  lako moze dobiti jos hiljadu drugih odgovora…

Ili mozda da jednostavno procita ili cuje najnovije vesti iz mog/svog grada, pa da sam proceni da li da se osvescuje ili preko zatvorenih ociju veze crnu krpu, pa da mu usred bela dana, kad podigne glavu put sunca, bude totalni mrak. MRAK

Da li je nas trenutak Mrak film, parodija ili stvarna verzija? Ne znam odgovor ni na to pitanje.

Kad si ucenik, imas bezbroj pitanja. Kad si srednjoskolac imas malo manje. U vreme studija broj pitanja se smanjuje iz dana u dan. Ako zavrsis jos vece skole od osnovnih studija, trebao bi da dajes odgovore. Ako pride imas iole malo iskustva zivotnog, a pored toga dodjes i u godine gde iskustvo i znanje prave celinu, daju ti za pravo da izneses svoje misljenje i stanes iza njega , ili mozda ispred, kako god, guzica je uvek od pozadi. Samo sto u ovom slucaju svi zele da ti vide guzicu i da te zabodu direkt u nju.

Svako prema svojim potrebama i interesima. Neko bi te zaboo nosem, neko spicarom, neko polnim organom, ali u velikom procentu, niko i ne gleda tvoje oci, samo gleda kad ces se okrenuti i namestiti zadnji trap na izvolte.

Ako si svestan svoje nesvesti, u nekom od bezbroj trenutaka svakodnevnice, jednostavno izgubis kontrolu nad svojom guzicom, jer nisi moron koji stalno vodi racuna gde mu je i da li je na izvolte sirokom auditorijumu, onda ti se desi da moras da zatvoris svoje prelepe oci i stisnes ono malo od zuba, i….

Ako pak zatvoris oci na trenutak, onda racunaj da ti je guzica izgubljena jer nisi vodio racuna o njoj.

Naci neku sredinu , po meni, je izuzetno tesko. Ne zbog mene, tebe ili nekog drugog, vec zbog celog sistema koji u stvari i nije sistem. To je samo prividno . On je tu, ali nije. On postoji ali ne postoji. On je za upotrebu ali se ne upotrebljava. On stiti ali kaznjava. On je sve a u stvari nista. On je sranje i masturbiranje pojedinaca koje se preslikava na nize onanatore nase predivne okoline.

Ubistven sistem gde treba preziveti cetrdesetu godinu i ostati normalan. Normalan , sta je to? Kakav je to pojam? Sta je normalno?

Normalno je u sistemu da sve sto je normalno bude nenormalno, da sve sto vredi, ne vredi, da se sve nipodostava i smanjuje na nivo bezvrednog i krajnje nefunkionalnog. Kad budem i ovo shvatio, postacu svestan svoje nesvesti. Do tada, drzim oci sirom otvorene i gledam negde u daljinu jer tamo negde je svetlost koju mi niko ne moze uzeti ( i naravno cuvam zadnjicu) .

Do tada, kao mason, bezrezervno i krajnjim atomima snage dajem sve od sebe da drugima pored sebe pomognem maksimalno, jer je bolje da ja nekome pomognem a ne da trazim  pomoc. Ja drugima pomazem a oni gledaju da se domognu moje zadnjice kako bi ispunili svoj jedini zivotni zadatak.Retki su oni koji postuju tudji trud i zalaganje. Ne retki su oni koji tapsu po ramenu i dok ti kazu: Bravo majstore,  ,  u sebi misle: Ma jedi govna debilu, videces ti kako cu ti ga zabiberiti !

Zaboravlja se i ono uctivo : Hvala… Za sta hvala? Za to sto sam ti pomogao a ti zelis celu ruku i kad je ne dobijes, onda gledas kad cu se okrenuti !

Za ono , retko , iskreno : Hvala   ,    jedina satisfakcija je takodje iskren osmeh i odlazak u krug onih koji za iskreno: Volim te   ,    ne traze apsolutno NISTA. Traze povratnu informaciju i potvrdu iskrene ljubavi. Naravno da je dobijaju.

Mozda jedini iskren odgovor na sva pitanja bez odgovora:

Volim i ja vas !

Ljubav je odgovor na sva pitanja. Niko mi ne moze zabraniti da volim one koje najvise volim. Da volim i sve ostale ma kakvi bili. Da volim i da ne trazim nista za uzvrat, jer oni koji mene vole imaju precutni dogovor da cemo celog zivota ziveti od ljubavi.

Vladimir Stankovic

DedaBor#ljubav, muzika i sve nešto lepo...

12 Comments:

  1. Skrati bre to malo!!! Pa ja da am citao ovoliko kad je trebalo, e,eee.

  2. U tvom odgovoru se oseca zivot, zivot koji zivis, jer si ziv i hoces da zivis, za sebe, za druge, za ljude koje volis, a to je privilegija, (imam problem sa 100 zareza, nikada da zavrsim recenicu, to bi onaj tvoj cika Frojd znao sta radim 🙂 Privilegija koja nije ni malo laka, ali donosi dobrog coveka. Ne nasosis zlo, cuvas guzu i obraz, kud vise?!
    Oseca se ponegde jed u tvojim mislima, razocaranje i neshvatanje postojanja losih ljudi. To su ta iskusenja, koja i mene muce i ne znam sta s njima. A, znamo svi da ce biti jos toga. Biti normalan posle cetrdesete ovde, je tesko, a i sta je normalnost? Prosecnost, kazu, pa nismo i ne mozemo biti prosecni, posle svega…
    Ziveti svestan svoje nesvesti, da li je to konstantna kontrola nad sobom i svojim zivotom? Ziveti sirom zatvorenih ociju, ne videti, a cuti, i govoriti o tome. Ziveti sirom otvorenih ociju, znaci voleti, to je odgovor koji si ti dao, sa kojim se slazem.
    Sto ne umem kratko da odgovorim? 🙂
    Neka sam bila inspiracija 🙂
    Deda pozdravi Babu.
    Pozzzzz

  3. Sve u šta umem da poverujem…

    Bio sam dete i, vrlo nepogrešivo,
    dospevao sam do svega u šta umem da poverujem.

    Oblikujući bezobličja, uzimao sam šaku ničega.
    I ništa nisam dodavao. I ništa nisam oduzimao.
    A imao sam uvek na dlanu nešto novo.

    Mika
    Evo kako je sve jednostavno.

  4. Licno, ne mogu da se svrstam ni u jednu kategoriju od dve ponudjene. Prvo, svesna sam da nisam nesvesna a drugo, volela bih kada bih mogla da zivim zatvorenih ociju. Zivela bih mirnije i bolelo bi me za sve. Ovako, VIDIM sve sto ne treba i nerviram se do bola. Znam da nikome to ne pomaze, ali jednostavno ne mogu da ne komentarisem sve sto me izludjuje. A malo je stvari koje me cine ravnodusnom ili me oduseve. Neki dan sam gledala neki film (zamislite americki) u kome je jedna baka bila strasno usamljena i primila u svoju ogromnu kucu ljude sa ulice. Pomagala im, a samim tim i sebi. E, to me je toliko dirnulo (mada je to sve samo na filmu, cast retkim izuzecima) da sam ridala kao sumanuta. Takvih gestova ima malo. Doduse, mi nas i nismo neko bogato drustvo ali, treba da pomazemo, makar zericom, siromasnije od sebe. Ja pomazem! Eto tako ja mislim, a mozda sam i promasila temu, al nema veze. Rekla sam sta sam morala, potaknuta naslovom. 😥

  5. Ljubav je uvek bila i biće odgovor na sva pitanja…Što se više trudimo da razaznamo probleme oko nas na bilo koji mogući ljudsji način nalazimo to da je sve uzalud…opet kroz sve to se proseže opet ljudska ali i Božanska osobina i suština, a to je ljubav…kao jedini odgovor…

  6. što više znaš više želiš… manje si zadovoljan onim što imaš… jer znaš da postoji mnogo više… zatvoriti oči kad god postoji prilika za to je najbolje. Ali nije najlakše! Za nekog je nemoguće. Svaki dan mi je teško zbog takvih dilema.

  7. Vihor
    Ajd javi se kad procitas ceo post, dam po jednu sas rogovi….

    Zelena Vrata
    Prvo da se izvinem: zbog musko-zenskog roda. Moja greska…
    Drugo: komentar koji si ostavila mi puno znaci.
    Trece: Babu sam pozdravio, al mlogo, lol…

    Duda
    Samo da znas da i ja placem kad gledam tuguljive filmove, ali i knjige, romane, a ne retko i od nekih situacija… Mada ne licim na nekog placljivca, a i dobro se krijem…
    Ljudi smo…

    Panky
    Ljuba, ljubav i uvek ljubav !!!

    Gaga
    Mnogo me zaboli glava ponekad , bas zbog toga sto mnogo znam. I u pravu si, hocu jos znanja!
    Imam problem sa zatvaranjem ociju. Lakse mi je da pojedem zabu sto pre, kad moram… ➡

  8. Deda, ja nista ne kapiram za izvinjenje o rodu 🙄
    Ja zenskog roda a ti? Mislim da si muskog, cim babuuuuuu pozdravljas mLogo, u cemu je izvinjenje? Jedino ako nisi milio da sam bata (da ne kazem baka 🙂
    Kog si roda, zabunio si me nacisto sade? 🙄
    Komentar sam napisala u dahu, ono sto mi je prvo doslo, a kazu da je to najcistije.
    Pliziram odgovor o rodu 🙂

  9. Ja sam pogresio oslovljavajuci te u muskom rodu.
    Zbog toga se izvinjavam.
    A Deda je Babina ruznija polovina 😛 😛 😛

  10. Nisam ni primetila 🙂
    Pozdrav Babi i Dedi 🙂

  11. Svaka cast, ostala sam bez teksta!

  12. Zelena Vrata
    Pozdrav i tebi od Babe i Dede, veliki…

    Sandra
    Dobrodosla kod Dede na blog i srecno ti bilo blogovanje. Imas prelep blog…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *